hah, vidi tema wimbledona je još živa

evo kad se već tamo spominje goran, prebacit ću se ovdje pa da možemo arhivirati ono, a ipak je riječ o olimpijskim igrama.
gledao sam neki dan onaj epski meč i meni jedan od 5 njegovih najdražih sigurno - protiv santoroa u barceloni

eh, kakva prava zemlja, kakav pristup igri, kakvi poeni, kakva fina publika, borba za zastavu i domovinu, a ne pare...miljama daleko od ovog današnjeg tenisa..ma nije prošao poen da obojica nisu izašli na mrežu, i to ponekad i više puta! jebeni retro pogled na jednu bajnu eru i naravno da sam nostalgičan za tim vremenima (s razlogom!)

ej, goran i sudac imaju istu kapu!! neki likovi flegma stoje unutar terena (!), mićo s pepeljarkama i nijednom sijedom i na kraju se triput ispričava što je malo povisio glas nakon goranove pobjede!    stara škola komentiranja babović-mutić-sušec...prije nego je sve otišlo u honduras

prva povijesna olimpijska medalja za hrvatsku i nedostižan rekord od 4 meča zaredom u 5 setova na valjda +40 u hladu..od toga dvaput na razliku...

nažalost za više nije imao snage, samo dan ili dva ranije odigrao je 5 setova u paru, a u finalu ga je dobio odličan prijatelj rosset s laganih 3:0, čovjek sa samo 2 titule u karijeri  (ženeva '89 + lyon '90)..
goran je bio 4. na svijetu, ali imao je snage uzeti i drugu broncu s prpom..prve 2 medalje

kakva su vremena bila to...ponovilo se i u londonu!   preporučam čiliću i ekipi da malo pogledaj stare snimke jer veće motivacije od goranovih mečeva u barceloni jednostavno nema!