ČUDO IZ ČAKOVCA
Filip Ude - od zaletišta iz WC-a do Pekinga
Hrvatsku
će u svijetu muške gimnastike na Olimpijskim igrama predstavljati Filip
Ude. Mladi 22-godišnji Čakovčanin u Pekingu će se predstaviti vježbama
na konju s hvataljkama te parteru, a želja mu je barem jedno finale
Treninzi
koji su trajali i do 10 sati dnevno, zaletište iz, vjerovali ili ne,
WC-a, neadekvatna podloga i mala dvorana u Čakovcu, spavanje u podrumu
i gotovo 150 dana u godini u Bratislavi, daleko od doma. I tako dugi
niz godina. Katastrofalni uvjeti, nepopularnost gimnastike te slaba
podrška medija i sponzora ipak nisu mogli srušiti san čakovečkog
dječaka Fiće, a to su - Olimpijske igre. Gimnastičar Filip Ude izborio
je Peking kao višebojac, a na najvažnijem sportskom događaju godine
nastupit će u dvije discipline - konju s hvataljkama i parteru.
Kako i kada je sve počelo? Otkuda uopće ideja da se bavi gimnastikom koja je u Hrvatskoj dosta podcijenjena?
Sa
sedam godina, u prvom razredu osnovne škole, Mario Vukoja - koji je
kasnije postao moj prvi trener - dijelio je letke u školi i pozivao na
gimnastiku. Ja sam uzeo jedan i pokazao ga majci koja je bila
presretna. Naime, tada sam stalno skakao i bacao se po kući, radio
kolute, bio stvarno nemiran i tako me se mogla riješiti. U početku smo
imali treninge tri puta tjedno po sat i pol. Tada sam dobio nadimak
Fićo, a trener mi je rekao da ću, kada narastem, biti Mercedes.
Sa
11 godina otišao je na putovanje u ruski grad Vladimir gdje je upoznao
drugog trenera, Igora Križimskog, koji je tamo radio u jednom od
najboljih gimnastičkih centara.
Trener Mario Vukoja ga je pozvao
da dođe u Hrvatsku i trenira nas, a kada je stigao u Čakovec, nije bio
oduševljen jer to za njega nije bila dvorana nego obična šupa.
Igor Križimski je ipak ostao, a uvjeti se nisu promijenili sve donedavno, kada je izgrađen gimnastički centar u Nedelišću.
Sada
imamo dobre uvjete u Nedelišću, ali prije toga bila je - katastrofa. Za
preskok sam imao zaletište iz WC-a, a na podlozi koja je potrebna za
parter nisam mogao vježbati, jer ona nije stala u malu dvoranu.
Posljednjih osam godina vježbali smo u Bratislavi. Nije ta dvorana bila
nešto posebno, ali bila je donekle blizu Hrvatskoj. Tamo smo provodili
od 100 do 150 dana godišnje, a u dvorani i do deset sati dnevno. Sobe
su bile ispod dvorane, kao u podrumu. Imale su mali prozor i imali ste
osjećaj da ste u zatvoru. No izdržalo se.
Koji su mu uspjesi najdraži?
Pa,
prvo to što sam u Stuttgartu prošle godine prošao kvalifikacije za OI,
zatim srebro na konju s hvataljkama na EP-u 2008, pobjede u Svjetskom
kupu u Moskvi i Mariboru te drugo mjesto na juniorskom EP-u 2004. na
parteru.
Olimpijske igre su pred vratima, a Ude će u Pekingu nastupiti u dvije discipline.
Nastupit
ću na konju s hvataljkama i parteru. Želja mi je da ulovim finale na
jednoj od sprava, a bilo bi sjajno ukoliko mi to uspije na obje.
A medalja? Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša je među potencijalne osvajače medalja ubrojio i Filipa Udea.
Moja želja je finale, a poslije je sve otvoreno. Na meni je da najbolje što mogu odradim vježbe.
Naš gimnastičar ne odlazi u potpunosti zdrav u Kinu.
Imam
ozlijeđeno rame i možda nakon Olimpijade odem na operaciju. Ozlijedio
sam ga na karikama, a to mi je sprava koju najmanje volim.
Kako provodi slobodno vrijeme kojega i nema puno?
Kao
i svi moji vršnjaci. Družim se s prijateljima, surfam po internetu, a
velik sam i filmofil. Nemam neki poseban žanr, već gledam sve.
Dok
nije došao do Olimpijade, prošao je mukotrpan put. Bilo je puno
odricanja, ali Ude je svoj cilj ostvario i na tom putu nije bio sam.
Veliku
podršku imao sam u obitelji, majci i sestrama koje su bile uz mene i
kada mi nije išlo. Naravno, tu su treneri Mario Vukoja i Igor Križimski
te trenerica Tatjana Goverdovskaja, prijatelji, sponzori, grad i
županija…
http://www.olimpijada08.com/preview/clanak/filip-ude-od-zaletista-iz-wc-a-do-pekinga