'Nema suza, previše sam plakao u životu da bi plakao zbog uspjeha'
Rano
je ostao bez oca, dugo je trenirao sa zaletom iz WC-a, a onda je dobio
'Ferrari' - dvoranu: 'Uvijek sam sanjao o uspjehu u sportu koji u
Hrvatskoj nije na vrhu!'
Suze ga nisu napale, kaže da
nikad ne plače, da je previše plakao u životu da bi plakao zbog
uspjeha. Ali da je gutao knedle na postolju, to nije sakrio. Javio se
prije izlaska na postolje mami Mirjani. Veli da je plakala i ona i
sestre Nives i Iva. Njihov mali Filip osvojio je olimpijsko srebro u
Pekingu. Bila je to kruna jedne životne priče za koju bi Amerikanci
možda dali i novac. A čvrsti momak Filip išao je dalje i dalje.
Kada je krenuo s gimanstikom imao je šest godina. Talentiran klinac,
nizak rastom što mu u drugim sportovima ne bi bio adut. Jedina želja...
-
Uvijek sam sanjao o uspjehu u sportu koji kod nas nije na vrhu. Sanjao
sam svjetsku, europsku i olimpijsku medalju. Ispalo je da sam ove
godine uspio ostvariti dvije želje, europsku i olimpijsku.
Pitanja je bilo teško poslagati, ali recimo uvod je bio ključ.
-
Bilo je teško dok nismo dobili dvoranu. To je kao da nam je netko kupio
Ferrari. Radili smo u Bratislavi, godinama, u komadu po 120 dana.
Trener Igor je bio kuhar, Mario se brinuo za sve ostalo. Spavali smo u
sobi ispod gimnastičke dvorane, nije bilo baš bajno.
A onda je u Nedelišću napravljena dvorana u koju danas dolaze drugi.
-
Dvorana stvarno ima sve i kada se sjetim da sam nekad imao zalet iz WC
da bih mogao trenirati... I sad se vide rezultati toga što imamo
dvoranu. Ovakva medalja je poticaj za još više, jer sam vidio da se
može uspjeti. To je ono što je nedostajalo, a sada je tu. Čujem da se u
Čakovcu voze po cesti u otvorenim autima i trube zbog mene. Jako sam
sretan i uzbuđen, možda nisam ni svjestan svega što se dogodilo.
Kinezi su pljeskali njegovoj vježbi?
- Jesu, jer je to
publika koja pozna gimnastiku koja je vidjela element koji se zove
Ruska kola sa vijkom od 1080 stupnjeva između hvataljki. To nije
napravio nitko. I nekako, nakon što je vježba prošla bio sam siguran da
sam osvojio medalju. Suci su prepoznali taj detalj i nagradili ga.
Uvod u nastup je bio uzbudljiv. Prvi dio uvoda.
- Bilo je
nervoze nakon kvalifikacija, dugo je bilo čekanje, bilo je svađe s
trenerom, jer nisam dobro napravio neke stvari na treninzima, ali sve
smo stigli na kraju.
Drugi dio uvoda.
- Je, izgubil' sam puder, pa su mi iz
misije kupili drugi. Istina,prvo su mi kupili mlijeko u prahu,što ovdje
nije neuobičajeno, ali pokazali su dobru volju i našli puder.
Nestao je prije vježbe.
- Morao sam se ići zagrijati, jer
sam dugo čekao, bio posljednji s nastupom. Malo sam uzeo puder, malo
namazao ruke medom da mi se ne poskliznu i sve ostalo se zna.
Kinez, svjetski prvak, nije bio nedodirljiv.
- Nije, napravio je neke greške, mrljao s prstima, ali sve u svemu on je zasluženo prvak jer je najbolji.
Prije Pekinga prošao je pravu malu kalvariju s ozljedom koja će imati i finale.
-
Imao sam velikih problema s ramenom, koje ću morati operirati kada se
vratim doma. A nije bilo jednostavno, jer sam za OI trebao višeboj.
Znalo se raditi i po deset sati dnevno. No, nekako sam izgurao, prošao
Stuttgart, a zatim se okrenuo prema dvije sprave. Zaštekalo je rame na
karikama, no nisam želio odustati niti u jednom trenutku.
Koliko su se stvarala Ruska kola da bi impresionirala žiri u Pekingu?
-
Šest mjeseci sam radio na tom elementu, no to nije sve, jer postoji
deset elemenata koje treba znati, koje na kraju krajeva treba uklopiti
u jednu cjelinu da bi vježba izgledala dobro. Konj je poput plesa na
žici, ako samo malo odeš krivo, padaš. Padaju i najveći, vidjeli ste u
finalu.
Gdje se najviše slavi sada?
- U mom klubu u Čakovcu, sigurno.
Klub se zove Zadravec Marijan Macan, po svom prvom čovjeku koji je
poginuo u Domovinskom ratu. Nakon toga Cico Novosel je aktivno uključio
u priču Filipa Vukoju, htjeli su ozbiljan projekt i da bi to postigli
otišli u Rusiju po trenera Igora Krijaimskog.
- Sjećam se
kada je trener prvi puta došao, htio je otići doma, jer nije bilo
nikakvih uvjeta za rad. Ostao je, bio nam je i sjajan kuhar kada je
trebalo onih dana u Bratislavi.
Danas zbog svega toga trener kaže da mu je to najveći uspjeh u
karijeri. Lijepo za čuti od čovjeka iz ruske škole koja daje 20 trenera
u 24 reprezentacije koje nastupaju ovdje u Pekingu. Dobili su prave
ovacije na ulasku u Zhao Long hotel u centru Pekinga. Puknuo je i
šampanjac, svi su htjeli sliku uz srebru medalju, a ona je bila samo
njegova. Čvrsto ju je zagrizao i nije ispuštao.