Naravno da je ok zezancija oko aktualnih tema, dragih i manje dragih igrača, i komentiranje flash zvijezda, i normalno da smo mi obični navijači i pratitelji itekako ovisni o aktualnom trenutku kad dajemo mišljenje.
Ali općenito me živcira kada se nakon dvije-tri utakmice nekoga proglašava ili budućim HOF-om ili ga se odmah pokopa da ništa ne valja (a neki dožive oboje u roku mjesec-dva). Imam dojam da je, za razliku od drugih sportova, bez obzira na medijsku mašineriju koja je glavni izvor tih sranja, NFL čak i bio imun na takve stvari do prije 4-5 godina kad su QB-evi počeli sve više dobivati priliku odmah u prvoj godini. I ono što mi je još gore, očekivanje da će sam igrač riješiti sve probleme koje je tim imao.
Kad su QB-evi u pitanju, kao da se čovjeku ne ostavlja prilika da bude prosječan do solidan/vrlo dobar igrač. Složi ti sve ostale dijelove ekipe da budu kako treba pa onda nije pod mus da imaš za QB-a Peytona ili Bradyja. A što je najbolje, iz godine u godinu se pokazuje da samo klubovi sa razrađenom dugoročnom strategijom, koje onda na kraju malo pomazi i sreća, postižu uspjehe i konačno osvajaju SB. Seattle je nekoliko godina gradio momčad, Carrolla se ponekad itekako pljuvalo (čak i ismijavalo). Da se slušalo razno razne medijske „stručnjake“ i twitter eksperte, Baltimore bi davno prije osvojenog SB-a maknuo Flacca, a Eli po tome nakon prve dvije sezone nije trebao dobiti priliku više nigdje.