Evo malo više detalja pa kome se da čitati...
Budući da sam s prijateljem već dvije godine planirao neko veće putovanje, zapravo je najveći dio posla obavljen kad sam njega uspio pretvoriti u NFL fana i nagovoriti da nam je bolje ići u Ameriku u vrijeme NFL sezone, nego na SP u Brazil
.
Put je bio tjedan dana New Yorka i vikend u GB-u. Plan smo radili tijekom ljeta, a izbor za vrijeme je pao kada smo vidjeli da se u kalendaru poklapa utakmica GB-NE i tjedan velikih sniženja
. Ostalo je samo nadati se da će Rodgers i Brady ostati zdravi 13 kola i vjerovati obojici kad su nakon 3. kola rekli da će sve biti ok s obje ekipe
.
Avionske karte (povratne do Amerike i tamo NY-Milwaukee) izašle su nas oko 3.800 kn, s tim da smo letjeli iz Venecije, a vraćali se u ZG (tu sam od kolege dobio info da su karte jeftinije ako nisu klasične povratne za ista mjesta, a nama je to i odgovaralo).
Karte za utakmicu (imali smo solidno mjesto, na 20 yardi, 35. red) kupili smo na Ticketmasteru još u 8. mj. i koštala je jedna 130$. Koliko sam skužio, taj Ticketmaster je zapravo legalna preprodaja karata. Čak su nam ljudi od kojih smo kupili karte, koji inače imaju 4 mjesta, a 2 su prodali nama, donijeli original karte da ih imamo za uspomenu (kao, šta će vam obični A4 papir koji isprintaš, evo vam pravi suvenir) pa smo vidjeli na njima da je redovna cijena 88$.
Let iz NY za Milwaukee je bio u subotu, ali je dosta kasnio pa smo tek kasno oko ponoći došli u GB. Smještaj u GB-u na dan utakmice je posebna priča. Sva sreća da sam na vrijeme pokupio info da su na dan utakmice svi smještajni kapaciteti popunjeni pa smo uspjeli rezervirati sobu, ali kakvu i za koliko. Znači, 2 zvjezdice, jedva da zadovoljava i minimalne higijenske uvjete, ali brate 140$ po noći za sobu za dvoje (inače kad nije utakmica košta 40$). I to je bilo najjeftinije za rezervirati u 8.mj. Jebiga, može im bit. Sreli smo poslije utakmice ekipu Hrvata iz Kanade, oni nisu uspjeli naći smještaj pa su morali vozit 50 milja poslije utakmice do najbližeg slobodnog motela.
Priču o najmanjem gradu s profesionalnom momčadi svi znaju tako da tu neću dužiti. GB je zaista gradić (skoro pa i selo) za američke pojmove i sve se vrti oko Packersa. Znači, od 8 ujutro kad smo izašli iz hotela pa do ponoći 99% stanovnika koje smo sreli imali su majice i pričali o utakmici.
Nakon malo razgledavanja grada, otišli smo prema stadionu. Svima smo već na prvu bili zanimljivi zbog dresova i zastave (čak sam se i iznenadio koliko je ljudi već po dresovima prepoznalo – aaa Croatia!, ti naši kvadratići su stvarno zakon). Čak nas je ulovio i ESPN, pala je i rečenica u kameru „Sorry Bill, but Croatia loves Packers“
, kazali su da će nas pustiti u Pregame showu, ali koliko su mi rekli neki koji su gledali ipak ništa nije bilo od toga.
Lambeau Filed, što bismo narodski rekli, stvarno ima dušu. Znači old school stadion sa klupama umjesto komfornih sjedalica. Ali nije to bezveze – na minusu jedino što grije je tiskanje uz ekipu pored tebe
. Prije godinu dana su u pogon pustili i novi dio tribina, sad je kapacitet nešto više od 80.000, a na ovoj utakmici je srušen rekord –78.431. Atmosfera vrhunska, nemaju repertoar navijačkih pjesama kao Europljani, ali nikad nije dosadno. Već sam u prošlom postu rekao kako su se sve stvari poklopile, ovdje bi samo još jednom spomenuo policajca koji nas je poslije utakmice pustio u teren. I ne samo to, kako su nam obojici neto prije toga crkli mobiteli od cjelodnevnog slikanja, čovjek nas je slikao svojim i poslao slike mailom. Naravno da sam i otrgnuo mali busen travnjaka tako da dio Lambeaua sada imam i u sobi
.
Jedini mali minus je bio taj što im se Hall of Fame muzej trenutno renovira pa nije dostupan u cijelosti, ali i Stadium Tour na koji smo išli u ponedjeljak je dobra zamjena. Povijest, tradicija, trofeji, sve je fascinantno, ali evo nekoliko bizarnosti i zanimljivosti – do 2003. stadion je bio otvoren samo za utakmice i Packersi su po prihodima bili 27. momčad lige. Kad su ga otvorili za svakodnevnu uporabu, u godinu dana došli su na 7. mjesto. Inače, prosjek vjenčanja na stadionu je oko 10 godišnje J. Godišnje ulaznice su rasprodane od 60-ih, lista čekanja je preko 100.000 ljudi, a godišnje ih upadne 15-ak.
Utakmica kao utakmica je već prokomentirana, ne bih se tu puno vraćao. Sa moje strane samo dodatak da je ovo vjerojatno jedna od ako ne i najbolja McCarthyjeva taktički pripremljena utakmica, svaka čast.
I to bi bilo to – ukratko
