Dakle, ostvario mi se jedan san i bio sam prošlu nedjelju na utakmici na Lambeau Fieldu.

Ljudi moji, to je nešto nevjerojatno… Da sam bolji s riječima, mogao bih napisati knjigu, ovako mi ne preostaje ništa drugo nego pokušati nabadati riječi kojima se barem u naznakama može opisati – nevjerojatno, fenomenalno, super, neopisivo, pa opet nevjerojatno itd.

Uz samu činjenicu da sam dođeš do hrama NFL-a, doma ekipe za koju navijaš, i još se potrefi da je ta utakmica u tom trenutku najveći derbi, potrefi se pravo GB vrijeme (iako bi bilo još zanimljivije da se igralo recimo dan kasnije kad je bilo -22 ), utakmica sama od sebe bude odlična, GB pobijedi, a na kraju nas policajac nakon uvjeravanja i dokazivanja da smo prešli 8.000 km da bi smo došli na utakmicu pusti na svetu travu Lambeaua… Dakle, pozitivni Murphy rekao bi da sve što je moglo krenuti pozitivno, tako se i dogodilo.

Ne moram posebno naglašavati da cijeli grad živi za football, da se sve vrti oko utakmice, i svi šire samo pozitivu, da ti ne trebaju minus celzijusi jer se smrzneš čim uživo vidiš svu tu tradiciju i povijest i kako ljudi do toga drže i kako se odnose prema klubu, svojim igračima, protivniku, sportu uopće…

Možda kolegama forumašima koji žive u USA (pogotovo Seatlleu koji je bio i na SB-u) sve ne zvuči spektakularno jer su već navikli, ali vjerujte ljudi (pogotovo navijači Packersa), ako vam se ikada pruži i najmanja šansa za otići, iskoristite ju, vrijedi svake lipe.