ČUDO IZ SAD-A Lisa Stublić nova je hrvatska atletska senzacija...
Newyorški polumaraton u atletskom svijetu, posebno onom koji štuje cestovne utrke, uživa sve veći ugled. Još nije na razini starijeg brata, maratona, koji se od 1970. godine svake jeseni trči ulicama Velike jabuke, ali, kažu znalci, na dobrom je putu, počevši od toga da su pod kapom iste organizacije, New York Road Runners.
Polumaraton još uvijek ima mliječne zube. Trči se od 2006., ali staza koja se od Central Parka proteže preko Times Squarea do južnog ruba Manhattana već je prilično popunila Kuću slave. Osvajali su ga olimpijski pobjednici i svjetski prvaci, bivši i sadašnji svjetski rekorderi: Haile Gebrselassie, Mo Farah, Paula Radcliffe, Catherine Ndereba…
Uvod je malo poduži, ali želimo dočarati što u atletskom pa tako i sportskom okruženju znači treće mjesto koje je Lisa Christina Stublić (28), krhka, ali i neuništiva hrvatska trkačica rođena u SAD-u, osvojila u prohladnu newyoršku nedjelju u kojoj je u vrijeme starta utrke temperatura bila ispod ništice. Devet sekundi iza pobjednice iz Kenije Caroline Rotich, šest sporija od Burundijke Diane Nukuri-Johnson. Najbrža neafrikanka, najbrža Europljanka, ispred svih Amerikanki.
Rezultat Lise Stublić odjeknuo je i u američkim atletskim krugovima. Iznenadila je i organizatore koji su je pozvali. Znali su da je dobra, ali nisu očekivali da će skoro besprijekorno parirati afričkim favoritkinjama, voditi u dijelu utrke i iza sebe ostaviti niz međunarodnih zvijezda. Sve navedeno, uz činjenicu da je diplomirala na Sveučilištu Columbia, ponukalo je uvaženog i nagrađivanog američkog sportskog novinara Elliotta Denmana (na OI 1956. bio je 11. u brzom hodanju) da ugrije tipkovnicu i podari nas prekrasnim tekstom naslovljenim “Back Home… For A Bit” i objavljenom na internetskoj stranici armorytrack.com, portalu vrhunskog atletskog centra na sjeveru Manhattana.
Reporter s više od deset Olimpijskih igara i svih svjetskih atletskih prvenstava počinje naklonom hrvatskoj sportskoj sceni “nakićenoj vrhunskim pojedincima u nizu sportova”. Spomenuo je Kosteliće, Kukoča, Petrovića, Pilića, Ivaniševića, Karlovića, Blanku i Cernogorza. Sjetio se i galerije velikana američkog sporta podrijetlom iz Hrvatske poput Belichika, Mikana, Marisa, Tomjanovicha… zavirio i u svijet maratona navevši da je Franjo Mihalić Hrvat koji je 1956. osvojio srebro u maratonu trčeći za Jugoslaviju.
Koliko će čekati?
Uvertira priči o Lisi Stublić i njenom predstavljanju široj javnosti kroz newyorški polumaraton je zaključena biranim riječima: “Pa, popis hrvatskih uglednika ima novu kandidatkinju na čekanju. Možda, samo možda. Njeno ime je Lisa Stublić i razdoblje čekanja možda neće biti toliko dugo koliko su neki zaljubljenici u njen sport zamišljali. Na jutro Svetog Patrika postalo je jasno da će čekanje biti puno kraće.”
Njezino trčanje i rezultat opisao je epitetima poput nevjerojatan i zapanjujući. Spomenuo je i da je najbolja Amerikanka bila na devetom mjestu. Možda su to neki pomislili, ali Denman ne osuđuje odlazak Stublić u Hrvatsku koji se zbio prije pet godina niti bilo koga napada jer je nisu zadržali u Americi. Zaključuje da su njeni rezultati u SAD-u bili dobri, ali ne veliki, i da je tek u domovini svog oca pod vodstvom trenera Slavka Petrovića postala svjetska klasa.
http://www.jutarnji.hr/lisa-stublic-nova-je-hrvatska-atletska-senzacija-/1092437/