".Zanima me sto je za vas najvece iskusenje u sportu? .."
da postavim sebi cilj i da sa svojim radom taj cilj i ostvarim.
Prije 15-ak godina prestao sam se baviti aktivnim igranjem jednog loptackog sporta (zena-djeca-obaveze). Onda sam nabacio na sebe kila i morao sam pomalo trckarati kako bi skinuo kila. To mi je nakon nekoliko dana postalo dosadno, pa sam vidio grupu mladica kako trci, pliva, vozi bicikl. Pridruzio sam im se i onda su mi oni rekli da se taj sport zove triatlon ?! - I tako sam se ja, ni kriv ni duzan, poceo baviti triatlonom
.
Moj cilj je tada bio da postanem "iron man", tj da otplivam 10 km (to je bilo lako, radi sporta kojim sam se bavio ranije), da odvozim biciklu 180 km( to je vec malo teze, ali sa treningom, da se odraditi i to) i na kraju otrcati maraton 42 km (e, to nisam mogao nikako). I onda sam se prezasitio i tim sportom sam se prestao baviti (kao i vecina kolega koji su u to vrijeme trenirali samnom)
Vratio sam se loptackim sportovima (Na malih barica, street basket, i divlja liga). I dan danas smo mi klapica koja se okuplja i ljeti i zimi i rekreativno se bavimo tim sportovima bez obzira na godine. Ipak ti sportovi duze traju i ne zasitim se njima. drustveni su. Ne boli kad igras za vrijeme treninga i poslije treninga. i sto je najvaznije, lakse mi je ostvariti moj zacrtani cilj.
A ovi sportovi kao triatlon, maraton,tour de france, giro d italia, jedrenje za samce oko svijeta (VOR), i razno-razni ekstremni sportovi,........itd su sportovi koji zahtjevaju nadljudske napore. ...-Obicno zavrse tragicno. Ili ti se nesto dogodi fizicki ili se razocaras u sve to i prestanes se baviti tim sportom. Svaka cast tim ljudima koji se bave tim sportovima. Najvaznije je da covjek pronadje sam sebe u sportu kojim se bavi. Ali ne volim vidjeti kad nekoga nose sa terena (bilo to rukomet, nogomet ili triatlon i tour de france).