jedem_gliste je napisao/la:
Serija je i godinama poslije vrhunska, a X puta pogledane epizode ne gube draž. Karakterizacija likova, zgode i nezgode u zatvorenom prostoru, dijalozi u raznim situacijama, zasebna podtema iz epizode u epizodu u koju nas uvodi Augustus, predstavljanje zatvorenika, ma sve. Genijalan scenarij.
Ranije sam se dotaknuo Arijevskog bratstva, što me sada asocira na jednu drugu odličnu seriju, Sopranosi, i tamo je na isti redikulozan način prikazan talijanski ponos kod Italoamerikanaca koji faktički ništa ne znaju o "domovini", ima ona legendarna, pomalo vizionarski prikazana scena kad im gangster iz Napulja pljuvački nastrojen prema Kolumbu objašnjava odnos između sjevera i juga u Italiji, a povod je bio novinski natpis o prosvjedu na Dan Kolumba, liberalno samobičevanje radi ukazivanja genocida nad Indijancima. :D
Sopranosi također spadaju na Top popisu, puno je dublja od samog prikaza mafijaškog života, likvidacije drukera i članova protivničkih bandi, itd. Dok sam bio tinejdžer to nisam doživljavao, tek godinama poslije sam uočio zanimljivost konteksta vremena ("prozac nation"), no meni je ipak najbolja Žica, pa onda sve drugo.
Vidi cijeli citat
Sopranosi su za mene najbolja serija ikad. Problem te serije je što ima skoro 100 epizoda a svaka epizoda traje sat vremena, uz to još radnja nije baš brza i takva serija teško može biti popularna među mlađom publikom koja traži sve i odmah.
Spomenuo je netko ''Breaking Bad'', odlična serija ali su mi Sopranosi bolji. U Breaking Badu samo u prvoj epizodi se dogodi sve ovo: Walter White na početku te epizode bude mirni profesor kemije i obiteljski čovjek, ode u bolnicu na pretrage i sazna da ima rak, onda sretne svog bivšeg učenika i sa njim krene kuhati meth. Ta prva epizoda završava tako da taj mirni obiteljski čovjek izvrši potpunu transformaciju i drži uperen pištolj prema kameri. Sopranosima bi trebalo pet sezona za toliko događaja i prevrata. Još u Breaking Badu mora svaka epizoda završiti sa teškim cliffhangerom tako da publika ne bi slučajno zaboravila pogledati sljedeću epizodu. Sopranosima to nije trebalo.
U Sopranosima su dijalozi odlični, ne znam koja strana serija ima bolje dijaloge. Glumci fenomenalni, Tony pogotovo. I kao što kažeš ta serija nije samo oko mafije, pucačine i akcije, puno je dublja. Tony Soprano je mafijaški boss ali i obiteljski čovjek sa svojim problemima kakve imaju svi obični ljudi. Tony čak posjećuje psihijatricu kojoj iznosi svoje jade. Nije superjunak koji golim rukama ubije 10 naoružanih ljudi, nema onog pretjerivačkog ''say my name'' momenta, nema nerealnih scena. Tony je teški mafijaš ali kako serija ide kraju postaje omiljeni antiheroj. Ne sjećam se kad mi je neki lik iz serije bio toliko upečatljiv i drag ko Tony. Jedino mi nije jasno kako takav glumac kao što je James Gandolfini nije napravio jaču karijeru.
