Evo i od Hajduka malo statistike sta su objavili 

Nogometaši Hajduka u sezoni 2021/2022 odigrali su ukupno 43 službene utakmice u kojima su ostvarili 27 pobjeda, devet remija i sedam poraza. Ukupno su Bijeli 85 puta pogađali suparničke mreže u svim natjecanjima, što je prosjek od 2 pogotka po susretu.

U prvenstvenim dvobojima Hajduk je u 36 utakmica upisao 21 pobjedu, devet utakmica završilo je neriješenim rezultatom, a u šest navrata porazom. Ukupna gol razlika u prvenstvu je 64:31. Najduži pobjednički niz dogodio se pod vodstvom trenera Valdasa Dambrauskasa koji je u studenom i prosincu upisao pet uzastopnih pobjeda. Također, trener Dambrauskas upisao je i najduži niz bez poraza, trajao je ukupno 11 utakmica, od početka studenog 2021. do kraja veljače 2022. godine. 

Hajdukovci su sezonu završili osvajanjem SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa pobjedom protiv Rijeke na Poljudu rezultatom 3:1. Do trofeja su Bijeli stigli nakon pet pobjeda i gol razlike 18:7. Dario Melnjak, Marin Ljubičić i Marko Livaja postigli su po četiri pogotka u ovom natjecanju, po dva su dodali Jani Atanasov i Filip Krovinović te po jedan Emir Sahiti i Ferro.

U Europi su hajdukovci zaustavljeni na prvoj prepreci, s ukupnih 4:3 bio je bolji kazahstanski Tobol u okviru kvalifikacija za UEFA Konferencijsku ligu. 

Uvjerljivo najbolji strijelac u netom minuloj sezoni bio je Marko Livaja. Hajdukova "desetka" postigla je 32 pogotka u svim natjecanjima, od toga 28 prvenstvenih što ga čini najboljim strijelcem HT Prve lige. Slijedi ga Marin Ljubičić s 8 golova, zatim Filip Krovinović, Emir Sahiti i Jan Mlakar koji po 7 puta pogađali suparničke mreže, Dario Melnjak zabio je 5 pogodaka, Nikola Kalinić 4 puta se upisao u strijelce.

Marko Livaja je i najbolji Hajdukov asistent, ukupno 12 puta namjestio je golove svojim suigračima. Izvrstan učinak od 8 asistencija imao je Emir Sahiti, baš kao i Gergo Lovrencsicssa 7 te Filip Krovinović sa 6 asistencija. Prva petorka završava sa Stipom Biukom koji je 5 puta asistirao za pogotke. 

Ukupno 36 igrača nastupilo je za Hajduk ove sezone, a pet igrača s najvećom minutažom su Marko Livaja (3474), Josip Elez (3150), Lovre Kalinić (3109), Filip Krovinović (2747) i Emir Sahiti (2376). 

Vrdoljak 

Dario Melnjak koračao je prema aut-liniji, vidno upijajući svaki udarac dlanom o dlan dok je izlazio iz finalne kup-utakmice koju je sam riješio postigavši Rijeci čak dva gola. Valdas Dambrauskas mu je, jasno, podario apsolutno zasluženi standing ovationsimboličnom zamjenom u zadnjim minutama, ali Poljud, koji on sigurno isto tako pamti i koji mu je bio čvrsti standard u glavi, bio je i znatno drugačiji.

Bio je tu već ranije, također u prigodi u kojoj je Hajduk osvajao Kup, i to posljednji put prije prošlog četvrtka. Međutim, te ljigave prosinačke večeri 2012. na stadionu je bilo tek par tisuća ljudi koji su ga također ispratili pljeskom — doduše, tek nešto manje gorljivim — kad je s tada friškim drugoligašem iz Svetog Ivana Zeline u uzvratnoj utakmici četvrtfinala dobrano namučio Hajduk. Tada je izvjesni Vedran Mesec dovodio hajdukovce do ruba živaca, probijajući ih uporno po desnoj strani i gađajući grede, dok je sam Melnjak te večeri možda i prvi put zaista dobio dojam da je dio neke značajne priče, makar je ona na kraju, nakon poraza 2:0, bila značajna samo za taj prigorski gradić.

Svaki put nakon toga kad se činilo da će za Melnjaka stvari krenuti konkretnijom putanjom, taj je vrhunac izostao, baš kao i rezultat za Zelinu te poljudske večeri. U međuvremenu je, doduše, dobio prigodu zaigrati i prvoligaški nogomet, i to razmjerno dobro; bilo je više od nekoliko gorljivih pratitelja Prve HNL koji su ga iskorištavali za bildanje svoje razine prepoznavanja potencijalnih zanimljivih rješenja koji čuče u sjeni. Tu je sjenu donekle osvijetlio Lokeren,koji je za njega Slaven Belupu dao solidnih 350.000 eura, ali, kako rekoh, svaki put kad bi djelovalo kako će postati nešto više od solidne HNL-ovske trivije, Melnjak bi se vratio korak natrag, u tu sjenu.

On je jedan od rijetkih čiji je trud na kraju i nagrađen.

Dobrim dijelom je ključ tu i spoznaja o svojim limitima, prednostima i manama. Dobra forma u Rizesporu možda i ne bi sama po sebi bila ključ za upad baš u reprezentativni kadar, ali on se trudio naći u pravo vrijeme na pravom mjestu, u pravoj formi. U trenutku njegova reprezentativnog debija, protiv Tunisa u lipnju 2019., glavna mu je konkurencija na lijevom beku bio Borna Barišić. Joško Gvardiol još nije bio ni u planovima, dok su Domagoj Bradarić i Borna Sosa tek stjecali reputaciju koja bi potencijal pretvorila u legitimnu kandidaturu za mjesto u seniorskoj selekciji.

S Melnjakom je i izbornik Zlatko Dalić znao točno što će dobiti; to nije bilo spektakularno rješenje iz rukava, ali dobio je čovjeka koji je spreman podrediti i zadnji dio sebe uklapanju u kolektiv najbolje što može. U reprezentativnom j kontekstu to bilo kratkog vijeka, pogotovo zato jer je ondje individualna kvaliteta ipak glavni preduvjet, ali Melnjak je na kraju zasluženo dobio tu šansu.

Na sličan je način osvanuo i u Hajduku, navodno nakon što je odbio prelazak u španjolsku Granadu.

Možemo i moramo pričati o tome koliko je Hajduk zanemario sustavnu inkluziju mladih talenata u prvu momčad i koliko je malo strpljenja ove sezone bilo za njihove pogreške. Isto kao što je u onom ‘tranzicijskom’ razdoblju za lijeve bekove u reprezentaciji Dalić prednost dao limitiranijim, ali opet legitimnim i iskusnijim opcijama, tako su i u Hajduku odlučili da im treba netko tko će samom svojom prisutnošću i radnom etikom ne samo dati sistemski obol, već i potaknuti na reakciju pomalo i ‘uspavane’ mlađe konkurente, ponajprije Davida Čolinu. Bila je to nategnuta odluka, ali se na kraju pokazala uspješnom.

Melnjak, reprezentativnim statusom unatoč, nije u Split stigao sa statusom zvijezde, čak ni sa statusom igrača koji ima iskustvo osvajanja trofeja, jer mu je ovaj s Hajdukom — uz koji je postao i prvi Hajdukov igrač nakon Ante Bonačića još tamo 1924. s po dva polufinalna i finalna gola u kup-završnici — ujedno i prvi u karijeri.

Uza sve zvijezde, od Marka Livaje, Nikole Kalinića ili Filipa Krovinovića, Melnjak je ispao Dambrauskasov čovjek odluke, adut iz rukava, onaj koji je spreman na različite pozicije i uloge kako bi zvijezde oslobodio dijela tereta. Isto tako, oslobodio je i samog Čolinu; suradnja njih dvojice na lijevoj strani u onom Hajdukovom demoliranju Rijeke na Rujevici početkom mjeseca nekako je ispala pravi testament tom utjecaju Melnjaka na talentiranog beka.

Sad su i ova finalna utakmica i ovacije njemu ispali testament njegove karijere, sažete između dviju splitskih kup utakmica u kojima je nastupao u razmaku od devet godina. Za njega je pristup uvijek bio isti, čak i kad se standard mijenjao. Nogomet je nemilosrdno i nepošteno okruženje, ali ponekad tako, uza sve te silne zvijezde i individualne genijalce, dopusti i nekome poput Melnjaka da preuzme svjetla pozornice na sebe i zasluženo bude omiljen u jednoj velikoj večeri.

Nekom su novci sve,nekom ni 10× više nije presudno. Na ovu temu Amen!

Goal.com

Svi su već vidjeli Nikolu Kalinića u siječnju kako napušta Serie A i odlazi u Kinu. Tianjin i Fabio Cannavaro su bili spremni platiti najmanje 40 milijuna eura, a hrvatskom napadaču dati godišnju plaću od 12 milijuna - 10 puta više nego što zarađuje u Fiorentini. Ali Nikola je rekao 'ne' i pokazao da novac nije uvijek najbitniji.

Kako, objasni.

Čovik je za 3 godine igranja u Kini moga uzest 

36 000 000 €.

Po medijskim natpisima stoji da je tad najplaćeniji naš igrač bija Luka Modrić sa 7 u Realu.

Puno jača imena od Nikole Kalinića tada nisu odolila zovu milijuna iz Kine a mogli su birat klub iz vrha europskog nogometa. Odma iz glave mi padnu prvi Hulk pa i Oscar koji je tad otiša iz Čelzija a čini mi se i oni Willian s njim al za njega nisan siguran, ne da mi se guglat.

I opet, u tom momentu Kale je do tad zaradija puno manje nego Perišić do sad. 

I opet za kraj.

Brzo je proletila ova polusezona. Koliko ljudi bi došlo u prvi misec umisto na lito i pri tome se odreklo lipih novaca. Verona je predivan grad a gledat Serie A i tu i tamo malo zaigrat i uzet parsto iljada  eura za to... 

Malo je takvih ljudi. Ja prvi san Nikolu krivo procjenija. Čovik je čovik sa velikim Č.

Uspoređuješ neusporedivo. I lovu i status. A Nikola bi stvarno bija faca neviđena da je iz Fiorentine doša u Hajduk, a već tada je bio nakrcan parama za 3 života, to bi bilo al pari Perišiću sada.

I sad kad već filozofiramo o novcima.

Žali li Nikola Kalinić za lovom kojom je počastija Veronu?

I vridi li onaj njegov gol dinamu u derbiju tih novaca?

Ja mislim da Nikoli vridi svakog jebenog centa kojeg je ostavija Veroni.

I da će se tog gola rado sitit i kad bude ima 80.

Kalinić Nikola se odreka najveće love u hrvatskom nogometu i to je nepobitna činjenica.

2017. je osta u Fiorentini i odjeba Kineze koji su mu tada, zamisli te 2017. nudili između 11 i 12 miliona eura po sezoni. Ne virujen da je tad igra u Fiorentini za više od 3. I sad se u Veroni odreka  milijuna eura kojeg je moga pokupit da je samo čeka lito. Znači samo da je sidija na klupi i gleda Serie A iz premium sjedala.Uživo!

Čisto fakta radi.

Mislim da bi svit bija puno bolje misto kad bi dicu odgajali ka Nikole Kaliniće umisto XY.