SUDEĆI PO TRADICIJI I TRŽIŠNIM PARAMETRIMA BUDUĆNOST IMA NEMOGUĆU MISIJU U DUELU SA HAJDUKOM
Avion i autobus
Nekada, Hajduk je bio dio "velike četvorke" jugoslovenskog fudbala, uz rame Zvezdi, Partizanu i zagrebačkom Dinamu, a Budućnost pripadala drugoj kategoriji, zajedno sa Veležom, Sarajevom, Vardarom, Olimpijom...
Priče o velikim i malim klubovima, o institucijama i timovima sa margine, nijesu, međutim, nikada bile potencirane kada je u pitanju podgorička Budućnost. Vjerovatno zbog toga što je Dejan Savićević 80-ih znao da dođe na "Poljud" i predribla čitav Hajduk, što je uprava najvećeg crnogorskog kluba znala preko Hajduka da poveća cijenu Peđi Mijatoviću, a onda ga proda Partizanu.
Budućnost je, ustalom, često dobijala u Splitu, a uprava Hajduka dolazila u Podgoricu da kupuje i prati talente. "Plavi" i "bili" znali su i da razmijene trenere - primjer Stanka Poklepovića...
VELIKI I MALI
Od tada je prošlo skoro 20 godina. Danas, Budućnost je najveći crnogorski klub, a Hajduk jedan od dva "brenda" u Hrvatskoj. Tim iz Podgorice imao je dva stidljiva izlaska u Evropu, dok četa iz Splita igra evrokupove svake godine (izuzetak je prošla).
Nije, doduše, ni Hajduk ostavio poseban trag na evrosceni, ekipa iz Dalmacije i danas igra pretkola u Kupu UEFA, ali kada se uporede budžeti dva kluba, najveći ugovori i ostali tržišni parametri, opet se aktivira priča o velikim i malim klubovima. Slikovito - Hajduk je za Budućnost avion, a Budućnost za Hajduk - autobus!
Ne radi se, ipak, samo o metafori. Budućnost se sa priprema u Sloveniji vraća autobusom, put traje od devet ujutru do jedan sat iza ponoći (ukupno 16 sati), a istim prevoznim sredstvom četa Saše Petrovića prebaciće se do Splita, na revanš 2. avgusta. Hajduk u Podgoricu stiže, naravno, čarter letom. Koliko para, toliko i letjenja - godišnji budžet splitskog kluba iznosi oko sedam miliona eura, a podgoričkog 14 puta manje (oko 500 hiljada)!
BUDŽET MANJI OD TUDOROVOG UGOVORA
Igor Tudor, primjera radi, godišnje prima skoro tri puta više para nego što Budućnost može da uzme iz opštinske kase kako bi podmirila sve potrebe! Najveći ugovor u Budućnosti (oko 12 hiljada godišnje) tačno je 67 puta manji od Tudorovog ugovora. I nije u pitanju samo Igor Tudor - uprava Hajduka je spremna (i moćna) da izdvoji 250 hiljada eura kako bi dobila Marisa Verpakovskisa samo na jednogodišnju pozajmicu, dok Budućnost, gotovo po inerciji, u svaku narednu sezonu ulazi slabija (ponekog igrača prodaju, nijednog ne kupuju). Najskuplji igrač Hajduka, po sajtu www.transfermarkt.de košta tri miliona eura, a Budućnosti 400 hiljada.
EVROPSKA REPUTACIJA
Nije, naravno, u pitanju samo sadašnjost - i tradicija je apsolutno na strani Hajduka. Splićani su do sada osvojili 20 trofeja i 138 puta su nastupali na evrosceni (tri puta su igrali četvrtfinale Kupa šampiona, po jednom polufinale Kupa pobjednika kupova i Kupa UEFA), dok Podgoričani po tom pitanju nemaju čime da se pohvale. Na strani Hajduka su i ostali parametri, zašto ne reći i navijači ("torcida" je osnovana 1955, a "varvari" 1987. godine). I tako redom. Sve do onih najbanalnijih stvari - igrači Hajduka nose dresove marke "Umbro", sa sponzorom "Ina" na grudima, dok Budućnost nema ni zvaničnog sponzora, ni zvaničnu marku opreme...
Ipak, razlika između Budućnosti i Hajduka nije toliko velika, kao što govore brojke i činjenice. I moćniji Hajduk od današnjeg padao je pod Goricom, i veći klubovi od Hajduka izgube od onih koji
Budućnost Hajduk
godišnji budžet 500.000 7.000.000
najveći ugovor 12.000 800.000
najskuplji igrač 400.000 3.000.000
sponzor opreme nema Umbro
trofeji nema 30
utakmica u Evropi 8 138
pobjeda u Evropi 3 61
golova u Evropi 16 207
reprezentativci 2 7
stranci nema 5
Boli li tebe glava uveche, mene prskava....