Je, mediji i euforija su krivi jer je debil Elez ničin izazvan nabija balun prije 4. gola u aut (i to u zonu 25m od gola) i šta je Vušković Maloča za siromašne, i to šta Šved radi šablonske zamjene i šta Dimitrov ima više minuta ka napadač, nego stoper, a napadač od 350iljada eura nan sidi na klupi.🤣

Ništa lipše nego kad Dimitrov glumi trequarttistu...

Edouk niti minute, hebene minute...

Pa šta ga vodaju sa sobom

TUŠO ALERT: Oprostite mi domaći forumaši na vraćanju na ovu temu. Odgovaram kolegi iz Osijeka pa kome se ne čita o pomoćnom treneru kluba sa sjevera Italije neka preskoči...

Problem kod Stanića je što ga se nikako nije moglo promatrati izvan konteksta, a kontekst je bio Igor Tudor. Tada i danas vladalo je (vjerojatno točno) mišljenje da ga je Tudor osobno doveo i sve što je radio jedan reflektiralo se na reputaciju drugoga.

A Tudor je bio posebna priča. Došao je u trenutku kad je Hajduk pod Burićem na ljestvici stajao relativno dobro. Brbićeva tadašnja logika, barem ona prezentirana javnosti, bila je "nismo loši, ali možemo i moramo bolje i zato dovodimo cjelokupnu novu garnituru". Takvo što načelno je imalo smisla, međutim uslijedio je totalni kaos. Loša igra, još gori rezultati, još nelogičnije odluke i eksperimenti za koje su apsolutno svi vidjeli da ne vode ničemu dobrome, u najmanju ruku upitan odnos prema nekim igračima i kao šlag na tortu Tudorovo ponašanje koje je bilo ispod svake razine za nekoga tko obnaša funkciju trenera Hajduka. Stanić ga je naravno u početku branio, što je bilo sasvim razumljivo. Bilo je tu legendarnih bisera poput "inovator, a ne plagijator", ali to sve možemo pripisati njegovom pjesničkom izričaju i sklonosti demagogiji. Ni prvi ni zadnji. Ono što je Staniću bio problem je to što se s vremenom vidjelo da s Tudorom ne ide na bolje. Pomaka jednostavno nije bilo, barem ne u dobrom pravcu. Na kraju se taj Tudor, koji je osobno najveći krivac za to kako je Hajduk tada izgledao, po drugi put kukavički pokupio na poziv iz Juventusa ostavivši iza sebe katastrofalnu situaciju u momčadi i na tablici koja se naravno reflektirala i na Stanićevu reputaciju, kako u klubu, tako i među navijačkim pukom.

Što se tiče samih igrača nije tu sad bilo neke euforije, ali ni pretjerane skepse. Hajduk je u trenutku dovođenja tih igrača imao godinu dana sasvim solidnih rezultata (druga polovica 2018/2019 pod Oreščaninom i prva polovica 2019/2020 Burićem) i načelno se smatralo da imamo ok momčad tako da ni oni koji su bili dovođeni nisu bili pod nekakvim pritiskom da odmah moraju biti najbolji. Najviše se očekivalo od Diamantakosa, što je i sasvim logično jer je doveden s najvećim referencama, a i dugo se čekao njegov prvi nastup. Da je Umut solidan igrač svi se slažemo, a i većina ljudi ovdje smatra da je Todorović pristojan HNL bek, ali isto tako da Hajduku treba netko bolji što Lovrenčić definitivno je. Mujakić je meni osobno bio smiješan od prvog dana, a Atanasov je bio "ajmo probati s ovim kojeg nitko neće, možda uspije pa ispadnemo pametni". Nije uspjelo. Dimitrov je doveden da bude centralni stoper u sustavu s 3 iza što nakon Tudora više ne igramo pa mi ga je teško suditi. 

Svakako, Stanić je izgorio. Iako definitivno nije bio dobar sportski direktor najveća krivica za cijeli taj kaos koji je na kraju doveo i do smjene predsjednika izazvao je naš dragi Tudor koji je u pola godine na terenu i izvan njega izvodio stvari koje su izgledale kao namjerna i smišljena sabotaža kluba. Ali nije to bila nikakva sabotaža. Lik je naprosto, budimo pošteni, bio teški debil. Toliki da ga ne bi preživjeli ni puno sposobniji likovi od Stanića.