Pošto počinje za mjesec dana Sp u Zagrebu, zanima me šta vi mislite kako ćemo proći, igrati itd? Moje mišljenje je da imamo solidne i jake igrače  da napravimo napokon nakon 5 godina još jedan jak rezultat. Duvnjaku je ovo zadnje neko veliko natjecanje i za mene bi bila sramota da završimo ko što što sam zavrsavali prethodnih godina.. Naši navijači na tribinama bi nam trebali dati vjetar u ledja, a i trenutno dobri golmani koje imamo! nisam baš siguran ali mislim da se sve utakmice naše reprezentacije igraju u Zagrebu do četvrtfinala. Prva dvije utakmice protiv Bahreina i Argentine gdje moramo jednostavno uzeti sve bodove, zadnja protiv Egipta koja je dobra reprezentacija ali smo vidjeli kako smo igrali kada smo bili domaćini. Križanje je sa onom grupom gdje su slovenija-island-zelenortski otoci i kuba. Realno ovo nam je poklon i ovo se sve treba proći do četvrtfinala gdje se dalje križamo sa onom grupom C i D gdje je jedini jak protivnik Francuska i eventualno madjarska dakle potencijalno prvo mjesto nam donosi sve moguće (pozitivno) do polufinala.... Kao sto sam sve ovo već rekao ovo nam je poklon! Naravno ne podcjenjivati nikoga ali realno ovo se sve treba proći pred našom publikom! U sigurdssona vjerujem jer mislim da nije još pokazao sve što zna a zna dosta toga! Sretno njemu i našoj reprezentaciji na ovom prvenstvu i nadamo se da ćemo tamo u početak 2 mjeseca pričati najljepše! Prošli put kada se igralo sp u zagrebu znamo šta se desilo! Neka tamo bude i 2025!

Marko Tešija napustio Dugopolje i otišao u Seriu D

najveća baza je da možemo izgubit i opet d bižimo 6 bodova

za nevirovat

Gotov je prvi krug najbolje košarkaške lige u Hrvata. S obzirom na to da sam ispratio sve utakmice Alkara, iznosim svoje dojmove o viđenom.

Prvo, s igrom sam prezadovoljan. Nije sarkazam, unatoč tome što ekipa dijeli zadnje mjesto na tablici. Užitak je bio gledati ovu mladu momčad (samo jedan igrač stariji od 25 godina) zadnjih nekoliko utakmica. Vrijedi naglasiti da je omjer vrlo lako mogao biti značajno bolji. Zadnjih nekoliko poraza: Šibenka u produžecima (nakon propuštenog napada za pobjedu), Cedevita (nakon propuštenog napada za pobjedu), Dubrovnik i Cibona isto nisu bili daleko od poraza. Glavni razlog navedenih poraza je nedostatak mirnoće i kvalitete u završnici. Nedostaje jedan iskusni igrač (ili američki bek s poenima u rukama) koji bi donio prijeko potrebne poene u završnici. Unatoč tome, ekipa kroz utakmicu i sezonu je u konstantnom rastu. Protok lopte u napadu me u nekoliko navrata podsjetio na čuvene Spurse. Ovaj Alkar se razlikuje od zadnjih nekoliko sezona Alkara po timskoj igri i neoslanjanju na individualne akcije američkih bekova. Dva Amerikanca u ekipi su taman po mjeri, što se tiče kvalitete i kvantitete. Nekoliko lutanja prethodnih sezona s trenerskim rješenjima nisu se pokazala kao najbolja opcija. S Milačićem definitivno postoji stabilnost. Nekako sam dojma da svi u Sinju nakon zadnjih desetak godina imaju isti dojam, a to je da pod nijednim drugim trenerom Alkar ne bi ostvario bolje rezultate. Veliki broj pobjeda u starim mandatima dok su igrali u staroj dvorani, nakon što bi ekipa redovito gubila na poluvremenu je definitivno i njegova zasluga, uz naravno, bučne tribine. Rotacije su smislene i pravovremene. Da ne ispada da ga nešto previše dižem, ima stvari koje mi se kod njega ne sviđaju, a više su ovako karakterne prirode (primjerice vikanje na uvijek iste igrače, a nikad primjerice na Amerikance… Ali donekle mogu to razumjeti). Što se tiče publike, mislim da iz utakmice u utakmicu, ponajprije zbog igre koje momci pružaju, gledatelja je sve više (iako to nisu neke brojke kada se sagleda širi kontekst). Primijetio sam zadnjih nekoliko utakmica, nešto manji broj navijačke skupine. Je li to povezano sa kaznom koja je došla poslije utakmice sa Splitom ili trzavica s upravo – ne znam, ali svaka čast momcima što su redoviti na gostovanjima.

U nastavku ću se kratko osvrnuti na igrače.

Noa Svoboda i Vito Porobić

Svoboda je nominalno prvi playmaker ove ekipe, dok je Porobić prvo zamišljen kao backup opcija na 2-3. Tijekom sezone, Porobić se nametnuo u rezervnog razigravača. I moram priznati, na iznenađenje svih nas, s njim to sve bolje, veći dio i odlično, izgleda. Unatoč popriličnoj visini, s lakoćom ostvari prednost u brzini nad protivničkim bekovima, osjećaj za asistenciju uz šut s poludistance je jedno od jačih oružja u napadu Alkara. S njim u kreaciji lopta se puno brže kreće, nego sa Svobodom. Samo jedna zamjerka, kada već ostvari prednost nad protivničkim igračem, nije mi jasno zašto se ponekad zaustavlja i čeka da ga protivinik sustigne. Nema potrebe jer prodornost i poludistanca su mu jako dobri. Što se tiče Svobode, po meni se pokazao kao puno bolje rješenje na dvojci, nego kao razigravač. Često pimpla loptu cijeli napad, a to se pogubno pokazalo u završnici utakmica protiv Šibenke i Cedevite. Također, nakon zabijene trice, krene uzimati nerezonske trice i nakon toga pokvari ranije stečeni dojam. U redu, mlad je, sve je ovo napredak, samo nisam siguran koliko će Alkar profitirati od toga kada je, koliko znam, ugovorom vezan samo do kraja sezone. Usput dodano, vjerujem da bi Alkara izvukao završnicu protiv Cedevita da je Porobić bio na parketu. Razlog zašto nije bio na terenu je bizaran. Prije izvođenja jednog od krucijalnih napada za Alkara, Rašić iz Cedevite je primijetio krv na Porobićevom koljenu te ga je cinkao kod sudaca. To se pokazalo moguće i presudnim. Nakon toga su se oni dvojica i zakačili oko toga. Mislim da bi Porobić trebao igrati jedinicu dok je sa Svobodom.

Maksim Matulina

Puno bolji dojam na parketu ostavlja nego što to brojke pokazuju. Najbolji obrambeni bek godinama unazad. Rijetko će proći utakmica, a da nema barem jednu ukradenu loptu. U napadu racionalan, stavi otvoreni šut, realizacija iz polukontre. Sve u svemu zahvalan igrač, koji je doveden kao play, na kraju završio više na dvojci. Dolaskom Milačića nešto manja minutaža, ali opravdava svaku minutu. On je Alkarov i za sljedeću sezonu, tako da ima smisla i trpiti njegove pogreške. Usput, svaka čast momku koji ga dolaziti bodriti, pretpostavljam, iz Zadra na svaku Alkarovu utakmicu u zadarskom dresu Matuline. To je pravi prijatelj.

Ivan Kučan

Najstariji igrač u momčadi, drugi mandat u klubu. Slično što vrijedi i za Matulinu. Prosjek od 6.5 poena ne odgovara stvarnom učinku i dojmu koji ostavlja, a on je puno veći. Grize u obrani, u napadu stavi tricu, solidna verzija 3&D igrača. Šut i izbačaj jedni od najljepših u ligi (jedino lopta ide možda previše pravocrtno).

Mirko Jukić

Ovogodišnji kapetan Alkara. Nešto manja minutaža i uloga nego prošle godine. Jako dobar obrambeni igrač (možda igrač koji je prošlu sezonu najbolje zatvorio Luku Božića, koliko ga se moglo zatvoriti). U napadu podigao postotak realizacije šuta, fizički jak u prodoru. Ono što mi se čini, da ga je Milačić (ili kapetanska uloga) malo smirio jer je prošle sezone često pokazivao znakove nervoza pa čak i sukoba sa suigračem. Mirko u ovakvoj ulozi je točno ono što Alkaru kapetanski treba.

Jeramy Shaw

Ovdje treba razdvojiti na dva igrača: Shawa na domaćem i Shawa na gostućujem parketu. Na domaćem terenu je briljantan. Kada se digne na tricu, imaš osjećaj da ne može promašiti, s kojom lakoćom uzima i zabija. Odličan u kontri, solidan u skoku. Za bivšeg sveučilištarca kojem je ovo prva sezona u Europi i novac koji Alkar nudi, teško se može naći bolja opcija na krilu. Međutim, na gostućujem terenu dosada se još 'nije pojavio'. Iako to je igrač koji ponajprije ovisi o šutu, ne može mu se nešto previše zamjeriti, dok god poznavanje sinjskih obruča izgleda ovako kao sada.

Noah Gurley

Najbolji igrač Alkara za ovaj dio. Mislim da su svi ostali iznenađeni kad je izašla vijest da je produžio ugovor. Prvi Amerikanac koji je ostao u klubu drugu sezonu. Navodno je ostao zbog Milačića. Kakogod, samo se nadamo da će ostati do kraja sezone. Šut, igra leđima, skočnost, obrana… Neću puno pisati koliko vrijedi da se ne bi dogodilo da ode u pola sezone u Mađarsku kao svojevremeno prvi Amerikanac u Sinju, čuveni Brandon Johnson.

Mario Krešić

Napadački solidan, obrambeno može i mora bolje. Redovito uđe u probleme s osobnim pogreškama. Čak možda nije toliko kriv jer najčešće igra na poziciji centra te zbog manjka visine je prisiljen tako zaustavljati igrače. No, prva sezona na ovoj razini pa ga možemo i opravdati jer ima ugovor i za iduću.

Mladen Tomašević

Nakon godinu dana izbivanja van terena zbog ozljede, polako se vraća. Napadački pokretan, može igrati ispod koša, ali i upotrijebiti vanjsku šut. Tek mu je 21, domaći dečko, ima ugovor i za iduću, tako da ne možemo imati nešto previše zamjerki.

Šime Jusup, Ivan Pavela, Emauel Domazet i Leandro Runje

Nisu imali neku minutažu, osim kad je utakmica već riješena. Jedino je Šime Jusup povremeno uskočio na visoku poziciju kada bi netko od visokih igrača imao problema s faulima. Momak ima potencijal što je pokazao u pripremnom periodu. Sljedeće tri godine je Alkarov igrač. Fizički podsjeća na Luku Skorića iz Cibone, a zanimljivo, obojica su stasali u Medveščaku. Pavela, Domazet i Runje, domaći momci, ali nažalost, svi su bekovi te se bojim da ne bi odgovorili na protivničkih presing dobro kao što to primjerice Svoboda radi. Još su tinejdžeri pa imaju vremena ojačati. Iako, Pavela je prethodne dvije sezone imao veću minutažu nego sada. Ne može se pretjerano zamjeriti Milačiću njihovo neigranje jer većina utakmica je na jednu loptu, a svaka pobjeda je izuzetno bitna. Valjda će i za njih biti vremena u trećem krugu, ako se bude lakše disalo.

P. S.

Što se tiče dovođenja trećeg Amerikanca, moram priznati da sam malo razočaran. Nadao sam se da će klub ostati na samo dva stranca iz više razloga. Bojim se da bi mogli izgubiti na timskoj igri te se oslanjati na njegove individualne partije. Samim tim je i manja minutaža za nekog od domaćih igrača, a i cijelo vrijeme moraš kalkulirati s brojem stranaca na terenu. Iako je igrao za solidna sveučilišta, čak me najviše zabrinjava i brojka od 10 poena i 3 asistencije u estonskoj ligi. Ne zvuči optimistično, ali moguće da će se poboljšati igra u završnici koja je bila potrebna.

Nažalost, svi se pojačavaju u borbi za ostanak pa je i Alkar primoran nekoga dovesti. Na tržištu nema baš slobodnih domaćih igrača, a i potencijalne domaće bekovske opcije su redom odbijale Alkar. Koliko znam, godinama unatrag nitko nema više od 2000 €, je li se što promijenilo, nisam siguran. To vrijedi za igrače sa strane, a domaći igraju za upola manje.

Ne čudi što većinu rostera KK Omiša čine polovica bivših igrača Alkara, koji za isti novac, treniraju tri puta tjedno i igraju utakmice bez ikakvog opterećenja. Dva treninga dnevno, uz pritisak za opstankom i raznorazne komentare kada ne ide najbolje, pitanje je koliko je Alkar uz trenutnu financijsku moć poželjan klub.

Tako je – kako je, sve u skladu s mogućnostima. Puna podrška momcima koji su tu.

P. P. S.

Veliki pozdrav gospodinu Pavlu Marčinkoviću. Mislim, jedini igrač koji je u klubu proveo pola sezone i dobio nagradu 'Dite Maligana', Uz to je, mislim, jedini 'stranac' uz Andru Anzulovića koji je za to nagrađen. Naknadno sam čuo da je Pavle bio izrazito korektan vezano za ugovor, da ne navodim sad detalje. Pokušali su ga nagovoriti da ostane i ovu sezonu, ali zbog obiteljskih razloga se vratio u Zadar. Pavle, sretno!

Borba sa osijekom i varazdinom za europu ce bit napeta

Ne mogu hajduk i rijeka tolko sjebat kolko im mi dajemo pa ni da oce, igraju medjusobno nekad :D