HAJDUKOVCI VEČERAS ŽELE VRATITI "ŠAMPIONSKU" ATMOSFERU,
DOK SE ŠIBENČANI UFAJU U "VELIKOGA TRENERA"
DITE ŠUBIĆEVCA ANTE RUKAVINA SUZBIJA NAGOMILANE EMOCIJE

Popust ne tražim, nit’ ću vam ga dati

razgovarao Vinko VUKOVIĆ

On se uvijek smije. Ma što god navijači rekli, što god novinari napisali, kako god "bijeli" odigrali, Ante Rukavina će sve sa smiješkom primiti. I dočekati... Pa tako i svoje Šibenčane koje danas na Poljudu predvodi verbalno prilično raspoloženi trener Ivan Pudar.
- Bez obzira na moju premijeru u Hajdukovu dresu protiv Osijeka te na maksimirski derbi ovo mi je najteža utakmica. Čudno mi zvuči rečenica: "Danas igramo sa Šibenikom".
Dakle, večeras u 20.15 sati za vas počinje emocionalni derbi?
- Neće biti lako, ali dobro se držim. A kad utakmica počne onda pogotovo neće biti emocija. Ma, da protiv rođenoga brata igram ne bih mu popustio.

Oni su izvrsni

Svekoliki hajdučki puk još čeka Vaš gol prvijenac za "bijele"...
- Nitko neće biti sretniji od mene da večeras uspijem zabiti. No, najvažnije je da mi pobijedimo, to je jedino što me zanima, a golovi će već doći, prije ili kasnije.
Vaš bivši trener Ivan Pudar vješto koristi riječi i medijski prostor, pa tako uvjerava kako će vam upravo on omogućiti da danas "zabijete"...
- Ma, to uopće ne bih želio komentirati. Ako dam gol to će biti moja zasluga, i mojih suigrača, a ne nekoga iz momčadi Šibenika.
Koga biste od Vaših bivših suigrača posebno apostrofirali kao moguću prijetnju vrataru Baliću?
- Šibenik je jak kolektiv, proveo sam tamo dvije prekrasne godine i vrlo dobro znam da im u svlačionici vlada izvrsna atmosfera. Nikoga se ti momci ne boje i to je njihova najveća snaga, ali ne bojimo se ni mi nikoga, to ćemo večeras i pokazati.

Mi smo ponosni

Kakva je atmosfera u Hajdukovoj svlačionici? Iza vas je ipak nezgodan post derbi tjedan...
- Nema razloga spuštati glavu. Idemo dalje, to je sport, nemoguće je uvijek pobjeđivati. Danas je nova utakmica, na Dinamo više nitko i ne misli...

ŠIBENSKA PISMA DOK SE "FUNCUTI" PRIPREMAJU DO SPLITA,
IVAN PUDAR SE PRIPREMA NA ČESTITKE

KALINIĆ AS IZ RUKAVINE

piše Ivo MIKULIČIN

Šibenik je oblijepljen malim plakatima koji imaju radni naslov "Moj klub, moj grad", a koji pozivaju sve prijatelje Šubićevca na jeftino putovanje u Split "sa željom da se podrži Pudarova momčad, te da se s novim uspjehom ostane u vrhu hrvatskog nogometa".
- Mi jedino volimo svoj klub i svoj grad, ne zanima nas ni tko je predsjednik, ni direktor, ni trener, ni igrači. Naša ljubav pripada isključivo klubu. I nemojte više spominjati Rukavinu i Schildenfelda u tekstovima o Šubićevcu. To nas samo iritira - unisoni su bili "funcuti", autori plakata.

Ne zanima me atmosfera na Poljudu

Makar je rođen u Zemunu, a mladost proveo u Splitu, Ivan Pudar trenutačno razmišlja kao pravi "funcut". Ne zanimaju ga kalkulacije i kompromisi.
- Već danima slušam uvjeravanja "kako je naša šansa atmosfera u Poljudu". O tome ne želim niti malo razmišljati. Naša je šansa u dobroj igri i homogenosti. Nećemo se nimalo prilagoditi Splićanima, krenut ćemo u utakmicu s uobičajenom igrom, pa nek bude što biti mora. Ako se splitska igra pokaže djelotvornijom, čestitat ćemo im - jasan je Pudar.

Nova mladost sjedi na klupi

Kako očuvati homogenost, koju potencira Pudar, kad se zna da u momčadi neće biti Jose Bulata, Čavala, Kwedija, Govića... Odreda "standardnih" igrača. U širi je izbor šibenski stručni stožer "preko noći" gurnuo mladost: Žaju, Bačelića, Radića... No, vrlo je vjerojatno da će oni početak utakmice dočekati na klupi. Za razliku od Nikole Kalinića, koji će kao as iz rukava debitirati u prvoligaškoj utakmici u šibenskome dresu.
Uz njega, u početnoj postavi naći će se oni koji su već položili ispit iz taktičke discipline, na kojemu silno inzistira Pudar. Početni sastav Šibenika je jamačno poznat, no precizne uloge, kao uvijek, ostaju pod malim velom neizvjesnosti.

Đira uhvaćen u noćnom điru

Možda bi šibenski sastav bio nešto drukčiji, kao i pričuvna klupa, da dio igrača nije prekjučer, osim redovitih, imao "noćne treninge", što je silno razljutilo Pudara.
- O imenima ne bih, tek ću naglasiti da su neki od delinkvenata "u povratu". Da, nije prvi put kako su se ogriješili o klupsku disciplinu. Zato sam jednostavno morao reagirati - objasnio je Pudar.
Neslužbeno saznajemo kako je u noćnome điru zatečen - Đira.

ALL STAR NA POLJUDU NIKAKO DA PRUŽE ŠANSU MLADIM IGRAČIMA,
A KUNU SE U VELIKU BUDUĆNOST

PUDAR NA VULIĆA
Hajduku je potreban hrabriji trener

SKUPI BRAND I JEFTINI BRANDY Zoranu Vuliću je za samo tjedan dana pošlo za rukom vodećemu klupskome brandu, koji se mjesecima gradio, spustiti cijenu na razinu prosječnoga brandyja. Riječ je, naravno, o Anti Rukavini

piše Vinko VUKOVIĆ

Miro Varvodić, Jurica Buljat, Boris Pandža, Luka Vučko, Marin Ljubičić, Drago Gabrić, Filip Marčić, Tomislav Bušić, Nikica Jelavić, Ante Rukavina, Nikola Kalinić, Ivan Strinić, Ivan Perišić, Krešimir Makarin, Stipe Bačelić-Grgić... Gdje su, što rade? Na prvo pitanje odgovor je "kako koji", a na drugo "ništa"! Mladići na kojima je trebala počivati Hajdukova budućnost ili su iz kluba (ot)pušteni ili im se ne daje prava prigoda da u kontinuitetu zaigraju te da se, u konačnici, dobro prodaju. Ovako, klub od njih nema nikakve koristi, osim što tu i tamo nabrajanje njihovih imena posluži kao alibi da se uokolo Poljuda ipak nešto radi.

Kad će ti temelji?!

Sezona koja je već u startu bila prekrižena kao ona u kojoj "klub treba stabilizirati te mu osigurati temelje za europsku budućnost" evo samo što nije gotova. Hajduk je, nakon lanjske rezultatske blamaže, neporecivo stabiliziran, no onaj drugi cilj se nije makao od ishođenja građevinske dozvole i tek površinskih iskopa. Nalijevanje temelja nikako da započne premda je svima jasno kako se debelo kasni s rokovima.
Subotnji poraz protiv Dinama došao je stoga u idealnome trenutku. Nema, naime, više potrebe zavaravati se kako se Zagrepčanima može parirati samo s iskusnim igračima i kako mladi nisu dorasli "težini trenutka". Isto tako, bilo bi lijepo jednom za svagda zaustaviti "glasine" prema kojima je za europski prasak potreban prije svega novac.

Uškopljeni borci

Ne, gospodo, prije svega su potrebni talent i hrabrost. Kako na terenu, tako i na klupi, ali i u klupskim kancelarijama. Trenutačni poljudski kadar ne obiluje talentima, ali smo zato na trenutak bili povjerovali kako barem ima srce koje će u suradnji s nesumnjivo talentiranim trenerom hajdučki zakucati.
Maksimirska predstava ukazala je, međutim, u kakvoj smo zabludi bili. Umjesto neustrašivih boraca pred dinamovce su istrčali uškopljeni sjemeništarci, umjesto samuraja dobili smo eunuhe, umjesto heavy metala slušali smo cijuk bečkih dječaka.
Zoran Vulić dopustio je da ga ponizi Branko Ivanković, čovjek koji se tijekom devedeset minuta derbija tresao kao prut. Vodeći brigu o Dinamu, Vulić je sasvim zaboravio na Hajduk. Zaboravio je da "nikad popunjenija južna tribina" nije željela gledati nemoćnoga Dinama, nego jakoga Hajduka.

Gdje su, što rade?

I tu se vraćamo na početak. Gdje su, što rade? Kako tko i ništa. Ako već prihvatimo "činjenicu" (teško, ali ajde neka, učinit ćemo poljudskim čelnicima tu "ljubav") da od Marčića ili mlađega Vučka nema neke koristi, ako već prihvatimo "činjenicu" (još teže, ali ajde neka, i to ćemo im učiniti za "ljubav") da su Kalinić ili Makarin na posudbu poslani poradi vlastitoga dobra, ako već prihvatimo "činjenicu" (kako da ne, ali neka, ne želimo da "ljubav" pukne) da se Strinića i Perišića nikako nije moglo odvratiti od zova lako zarađenoga novca, onda nikako ne možemo prihvatiti "činjenicu" da (pre)ostali mladići ne zaslužuju konkretniju podršku. Dok, primjerice, Theo Walcott kod arsenalovca Arsena Wengera zabija sa sedamnaest godina, Drago Gabrić kod Vulića ni s dvadeset nije siguran na čemu je.
Granica nogometne mladosti surovo se snizila, klinci preko noći postaju muškarci i to je Bogom dana prilika za Hajduk koji, sviđalo se to nama ili ne, namjerava do eventualne privatizacije živjeti od prodaje igrača. "Stvori" pet-šest igrača, jednoga ili dvojicu dobro prodaj, zarađeni novac uloži u nove mlade igrače i pokojega starinu a la Živković danas ili Pršo sutra, i za nekoliko godina eto "stabilnoga" kluba. S talentom i srcem!

’Mrtvac’ živ, ali ne hoda

Sve je to, naravno, moguće uz uvjet da ti mladići pored sebe imaju nekoga tko će ih "stvoriti". Zoran Vulić za sada, na žalost, nije pokazao da je to u stanju. Uspio je, istina, "oživjeti mrtvaca" i za to mu treba do poda skinuti kapu, no sada je vrijeme da taj "mrtvac" učini i korak naprijed. A za to je potrebno samo malo manje taštine i puno više hrabrosti. Ako vam nije jasno o čemu pišemo, dovoljno je samo pogledati "slučaj Rukavina". Vuliću je, naime, za samo tjedan dana pošlo za rukom vodećemu klupskome brandu, koji se mjesecima gradio, spustiti cijenu na razinu prosječnoga brandyja.
Bilo bi, naravno, suludo graditi momčad isključivo na igračima koji žilete vide tek na reklami s Beckhamom, ali pružiti im ozbiljnu priliku da pokažu vrijede li navijačke pozornosti i novinskih članaka najmanje je što ti momci zaslužuju. Ili jesu ili nisu, to je ono što bismo željeli znati te se sami u to uvjeriti.
S obzirom na to da je prvenstvo gotovo, a da kup nikoga ne zanima, pred Vulićem su tri mjeseca "stvaranja". Uspije li, izbjeći će (P)udar munje koja se približava sa zapada.