Šurjaka treba kontrolirati

Branko Grgić, sad već bivši predsjednik Hajduka, prvi put od ostavke, znači tridesetak dana poslije povlačenja s vrlo odgovorne funkcije lidera slavnog splitskog kluba, prihvatio je ponudu da za Slobodnu Dalmaciju otkrije svoje ocjene niza aktera – od trenera koji su vodili “bijele”, preko igrača, veterana, prijatelja i niza drugih osoba.
Evo te vrlo delikatne nomenklature...

TRENERI - Štimac koči

Petar Nadoveza: Mudri, iskusni trener, koji se ne gura u prvi plan i na kojeg možeš uvijek računati.
Zoran Vulić: Vjerojatno najveći znalac s dozom nesigurnosti i nekih strahovanja, ali jedini koji bi bio u stanju raditi na duge staze.
Nenad Gračan: Gospodin, ali po svojem temperamentu nije bio za trenera Hajduka.
Slaven Bilić: Moja velika radost, ali i žal da nije nastavio kao trener Hajduka.
Ivan Katalinić: Jedinstveni «igrač» koji se i u najtežim obratima dočeka na nogama, čitaj u sljedećem angažmanu.
Blaž Slišković: Vrline i mane kao kad je bio igrač, a to znači talentiran, ali i nestalan da ne kažem neuredan u obvezama.
Igor Štimac: Karizmatična osoba, pravi lider, koji u pojedinim, rijetkim trenucima ne zna stati na kočnicu.
Ćiro Blažević: Moje veliko, najveće razočarenje, na kraju i ne toliko rezultatima koliko ponašanjem poslije odlaska, demagog koji vidi samo i jedino novac.
Ivan Gudelj: Imao je veliku priliku, nije je iskoristio, očigledno kao klupski trener teško funkcionira.
Luka Bonačić: Samostalni Getanin, koji me svojim odlaskom iznenadio, točnije nasukao, a vjerovao sam da je dugoročno rješenje.
Ivan Pudar: Prerano je došao u Hajduka, on je trener koji zna, ali koji nažalost i previše govori.
Mario Ćutuk: Šutljivi, odani vojnik Hajduka.
Sergije Krešić: Žao mi je što je sad izgubljen za bitni projekt omladinske škole Hajduka u kojem sam ga vidio kao trajno rješenje.
Robert Jarni: Dugo godina moja muka, ali ipka sam ga vratio u klub, danas se nadam da je budućnost Hajduka.

IGRAČI - Moj tata i Kalinić

Ivica Mornar&Mirsad Hibić: Tandem koji je objektivno više dobio od kluba nego što su ta dvojica dala Hajduku.
Nenad Pralija: Primjer korektnosti i snošljivosti, klub mu je mnogo dao, ali je i on klubu izvanredno služio.
Ivica Olić: Moralni dužnik Hajduka, žao mi je što nije došao, ali sigurno je sam sebi najviše štetio kad je iz Zagreba otišao u Dinama.
Dario Srna: Najmoćniji igrač Hajduka.
Stipe Pletikosa: Nasljednik Beare, uz opasku da je Hajduk s njim na vratima morao osvojiti više trofeja.
Nikola Kalinić: Dijamant Hajduka i da je moj otac Ante jedino njega pronašao u Rupotinama i kao dječaka doveo u Hajduka bilo bi dosta za cijelu trenersku karijeru, a posebno mi je drago što me poslušao za odlazak na posudbu.
Dario Jertec&Nikola Pokrivač: Ne žalim za njima, oni bi trebali žaliti za Hajdukom, to će pokazati budućnost.
Niko Kovač: Šteta, dao mi je ruku i ja sam vjerovao da smo se dogovorili, a da je došao ova sezona bi krenula drugim tijekom.
Niko Kranjčar: Najefektniji posao Hajduka, kojim smo dokazali da je i nemoguće – moguće.
Ante Rukavina: Veličanstvena nada hrvatskog nogometa, siguran sam u njegovu karijeru europskih dometa.

RIVALI - Marković nizbrdo

Mirko Barišić, predsjednik Dinama: Pravi, istinski džentlemen, čovjek dostojan izuzetnog poštovanja.
Zdravko Mamić: Čovjek kojemu su njegovi interesi u prvom planu, ali je objektivno motor Dinama.
Robert Ježić,predsjednik Rijeke: Poduzetnik kakvih je malo u Hrvatskoj, u odnosima nepopustljiv, ali vrlo korektan do krajnjih granica.
Vlatko Marković: Lider hrvatskog nogometa, zaslužan za uspjehe HNS-a, ipak na nizbrdici.

SURADNICI - Šteta Bokšića

Ante Žaja: Mudar,iskusan, čovjek iz sjene...»A šta san ti ja reka...»
Fredi Fiorentini: Izvanredni suradnik, čovjek fantastičnih radnih navika s manjkom samostalnosti u pojedinim kritičnim trenutcima, što je i razumljivo.
Vjeročka Mikulandra, klupska tajnica: Pouzdana madrina, jedna od dragocjenih potpora u radu kluba.
Tomislav Erceg: Sportski direktor koji još mora dosta učiti.
Ivica Šurjak: Sportski direktor kojeg treba kontrolirati.
Alen Bokšić: Talentirani lider, šteta je da nije imao upornosti ili možda želje da preuzme kormilo kluba.

PRIJATELJI - Matenda

Matenda&Župa: Najodaniji prijatelji i u dobru i u zlu, dva ćovjeka kojima se može povjeriti i najveće tajne i biti siguran da to nitko neće doznati.
Edo Pezzi: Veliki radio-reporter, često neizdržljivo uporan da prvi dozna svaku informaciju.

VETERANI - Korektivni Buljan

Jure Jerković: Moj igrački idol, koji izgleda u postkarijeri nije imao sreće.
Ivan Buljan: Hajduk je prema njemu bio maksimalno korektan ali je i Iko pokazao visoku toleranciju, posebno jer je jedan od rijetkih bivših koji ne olajava klub.

MENADŽER - Šošin loš glas

Siniša Šoše: Tuče ga loš glas, ali se pokazao kao izuzetno korektan suradnik.

ODVJETNICI - Zla vila Doris

Tomislav Krka: Odvjetnik koji je na račun Hajduka stekao i reputaciju i bogatstvo.
Doris Košta: Dobra vila koja se preobrazila u zlu vilu.