Prva. Tudor je u paketu sa Stanićem i Kepčijom došao do pozicije koja mu omogućava postavljanje svojih igrača i kontrolu nad svim igračima Hajduka u čemu su kolateralne žrtve igrači koji ne žele mijenjati agenta i, jasno -klub. Teško dokaziv na sudu ali prokušan rec.ept balkanskih fudbal kriminalaca

Druga opcija. Tudor i ekipa su retardirani. Ne ono glupasti nego baš imaju mentalnu retardaciju. I bez da je isprobao reprezentativca Češke kojeg je klub kupio od nekog tamo kluba sa sjevera Italije za pola milje eura, oni dovedu još sva stopera a ovoga maknu u stranu i ne daju mu ni minute sve dok klub niže najgore rezultate u zadnjih 30 godina. Misle da Hajduk ima para kao i Real a i oni se tako ponašaju sa svojim vlastitim novcem...

Ja treću opciju ne vidim, odnosno ne vidim zbog kojeg bi razloga netko svom klubu napravio ovo što je Tudor Hajduku napravio. Ti stvarno misliš oni misle da igrač koji nije mogao igrati u Kortrijku i igrač iz Boteva vride toliko Hajduku da se isplati škartat vjerojatno najskupljeg stopera kojeg je klub ikad platio a koji je k tome odigrao jako dobro prije toga i da će se klubu to kockanje isplatit dok druge pozicije vape za pojačanjima.

Mislim, viruju ljudi u svašta, neki viruju da su dva klokana i dvi koale doplivala do Ararata kako bi se ukrcali na drveni brod ali to je stvar osobnog izbora

Vi ste na klupi imali kralja, Igor "ae kme" Tudor.

Ne treba stvari gurat pod tepih, sanse se stvaraju ali se ne zabijaju I to nije vise slucajnost, da nema Mije zabijali bi po utakmici manje nego sto je Tudor osvojio bodova po utakmici.

Ma koji Dalić i Bišćan, Hajduku treba jedan macan.

Bilić, Leko, Bjelica, Kek, Jurić, Tudor (ups, ne toliki macan!) ili onaj šta mu Tudor ne zna izgovorit prezime - Ore.., Ore.., kako ono?

100 puta izrečena laž postane istina

tako i ovod vidin da neki magle kad je simić u pitanju

i to neki ljudi koje san smatra ozbiljnima i baš su me neugodno iznenadili

ja ne mogu virovat da neko more izvlačit simićevu ozljedu ka razlog neigranja

tudor ga je škarta čin je doša i to znaju i babe na peškariji, jedino je pitanje koji je razlog

ja se iskreno nadan da je razlog tušin pogled na balun, jer ako su neke igrice u pitanju onda ajme nama

U manje od godinu dana Stefan Simić u Hajduku je prošao put od zvijezda do trnja. Na Poljud je stigao u ljeto 2019. godine. Stigao je s pedigreom češkog reprezentativca, igrača koji je imao ugovor s Milanom, te iskustvom igranja u Italiji. 

- Kao malen zavolio sam Brač, a uvijek smo pričali o Hajduku - rekao je u jednom od intervjua Simić koji je za Slaviju iz Praga debitirao baš na Poljudu, i to na 100. rođendanu Hajduka u veljači 2011. godine.

Iako je i prije prošlog ljeta u nekoliko navrata bio nadomak dolaska u Hajduk, tek su se sredinom 2019. godine posložile kockice i Simić je s 'bijelima' potpisao ugovor do ljeta 2023. godine.

Debitirao je na Malti protiv Gzire (2:0). Odigrao je posljednjih 15 minuta kod Siniše Oreščanina, a 12 dana kasnije zabio je i prvijenac u bijelom dresu. U prvom kolu HNL-a  bio je strijelac protiv Istre. Bio je neizostavan kotačić i član prvih 11 u vrijeme Damira Burića. No, kada je otišao Burić odjednom je i Simić stavljen sa strane.

Igor Tudor odmah mu je poručio kako on ima druge zamisli sa svojom 3-5-2 formacijom. To je za Simića bio šok. Od standardnog prvotimca pao je u treći plan. Vrlo brzo je postao svjestan da u mandatu Stanića, Kepčije i Tudora za njega neće biti mjesta. Dovedeni su stoperi Dimitrov i Mujakić, a on je pozvan na drugi kat na razgovor na temu raskida ugovora. No, nije to htio napraviti. Smatrao je da mu je nanesena nepravda, ali i da bi se s vremenom mogao iznova nametnuti. Imao je želju izboriti se za mjesto u reprezentaciji Češke na Euru. Postojala je opcija odlaska na posudbu u Poljsku, bilo je interesa i klubova iz američkog MLS-a, no Simić je na kraju ostao na Poljudu. Trenirao je i čekao svoju priliku, koja pod Tudorom nije došla.

Sredinom lipnja ozlijedio je stopalo, a u sastav Hajduka vratio se 6. listopada. Hari Vukas dao mu je priliku od prve minute u kup susretu s Graničarom u Županji, ali ni kod njega se nije vratio u početni sastav. Pamtimo ga s klupe u Puli, gdje je od bijesa nakon poraza nabio loptu, izgledalo je kao da mu je stalo, da gori od želje za povratkom.

Mjesec dana kasnije kod Bore Primorca dočekao je nakon 11 mjeseci i minutažu u HNL-u. Zanimljivo je da ga je Primorac protiv Osijeka ostavio izvan kadra, a odmah potom u intervjuu najavio:

- Meni on ne treba na klupi, nego na terenu da igra!

Jako brzo je postalo jasno da se Simić vraća u prvih 11. Imao je (pre)dugu stanku, ali je u povratničkoj utakmici odigrao jako dobro.

Prije Koprivnice i ogleda sa Slaven Belupom posljednji put u prvenstvu je zaigrao 15. prosinca 2019. u pobjedi protiv Istre na Poljudu (2:1). Povratak u prvu momčad doživio je vrlo emotivno.

- Osjećaj je fantastičan. Želim zahvaliti dragom Bogu, obitelji, curi i prijateljima koji su u ovih teških godinu dana vjerovali u mene - rekao je Simić. 

Source:DP