Glede Gorana Perkovca. Smatram da bi Perkovcu trebalo dopustiti da ostane na klupi do kvalifikacijskog turnira za OI, iz razloga kontinuiteta te iz poštovanja prema čovjeku, sada već na zalasku trenerske karijere
Perkovac se sam ponudio prije godinu dana da vodi reprezentaciju i to je veliki plus za njega. Malo tko bi se izložio pritiscima nakon neuspjeha njegovog prehodnika H. Horvata i u vremenu kad znaš da će reprezentaciji krenuti lošije, jer su se mnogi standardni reprezentativci poput Čupića, Muse, Gojuna, Marića, Štrleka, Z. Horvata oprostili od reprezentacije...
Perkovac je postavljen na poziciju izbornika prema ranijim zaslugama u dugogodišnoj trenerskoj karijeri, bez obzira što će mnogi istu osporiti jer nije bila vrhunska. Ali, realno gledajući, ni njegovi prethodnici nisu imalu bogzna kakve reference da postanu izbornicima u tom trenutku (Goluža, Babić, H. Horvat). Što bi bilo da bi bilo? Recimo da je Perkovac preuzeo u 00-tim klupu reprezentacije, sa sigurnošću mogu kazati, ne bi ista osvojila ni približno onoliko medalja kao kod Červara. Perkovac nije bio taj s izraženo jakim karakternim crtama ličnosti kao Červar. No nakon Červarovog odlaska 2010., nekako sam mislio da je došlo baš vrijeme za Perkovca jer u svojim kasnijim četrdesetima sakupio je dosta trenerskog iskustva i znanja, doduše u manjim klubovima i reprezentaciji Švicarske i kratko Grčke. No Savez se odlučio za „vojnika“ Golužu što se u konačnici i nije pokazao tako lošim potezom kao što su mnogi predviđali.
Nije problem Perkovac kao takav, ali imamo li mi uopće viziju kako dalje, Imamo li dostojnog nasljednika velikog Červara? Već gotovo 15 godina lutamo s trenerima i izbornicima, pa čak smo i vratili Červara što se pokazalo punio pogotkom, ali jednostavno trebala je doći svježija krv. Červaru se dogodila epizida iz noćne more na SP 2021., što je teško bilo vidjeti. Goluža, Babić i Horvat nisu se pokazali dovoljno kvalitetnim trenerima-izbornicima za sam svjetski vrh, no imali su iza sebe uistinu kvalitetne igrače. Perkovac mora stvarati i uigravati, a to već ide malo teže. Pitanje bi li netko od prijašnjih uspio u tome. Goluža je gotovo 4 godine radio u Tatranu iz Slovačke i nije baš impresionirao u smisli da je uspio taj klub održati konkurentnim u europskim natjecanjima. Respektabilnom Babiću „presudila“ je Podravka, ali i u Pelisteru nije pokazao kapacitet za mjesto izbornika hrvatske reprezentacije, makar on i zaslužuje šansu. Horvat je puno eksperimentirao, ali mnogi od tih ekserimenata su se pokazali lošima, naročito inzistiranje igre 7 na 6, gdje je uspio čak i Červara nekim čudom uvjeriti da isproba s time.
Po meni, kad Perkovac ode, najlogičnije rješenje mi se čini uzeti nekog stranca, po mogućnosti Španjolca, koji će studioznim pristupom pokazati kako se radi, Ni Gerona ne bi loš, unatoč aktualnom neuspjehu sa Srbijom. Treneri tipa Obrvan, N. Kljaić i ta garda - ipak su u silaznoj putanji. Ako se ipak zadržimo na domaćem treneru – tu bi mogli pružati priliku D. Dominikoviću, ili čak aktualnom treneru (pomoćniku) RK Zagreba, mladom A. Nikoliću. Dominiković – to je čovjek koji ima gard, ali i znanje. No ako Nikolić uspije još malo sazrijeti, onda bi trebalo uzeti njega.
[uredio Reset-21 - 20. siječnja 2024. u 20:57]
