NapridBili je napisao/la:
Baš sad razmišljam nešto o tome kako je sport neobjašnjiv fenomen. Toliko se živciramo oko nečega što nam ne donosi apsolutno ništa u životu. Za nogometne klubove je malo razumljivije jer ipak se ide na utakmice i rezultati ipak u većoj mjeri utječu na naš život nego rukometna reprezentacija koju gledamo 10 dana godišnje.
Osvojili zlato ili završili bez medalje,nikome od nas ništa se u životu neće promijeniti. Jedina razlika je ta što ćemo biti sretni 5 dana umjesto bit u qrcu neka 3 dana i to je to. Nakon nekoliko dana sve se vraća u normalu i naš život će biti potpuno isti u idućih pola godine - godinu , jedino što bi nam u slučaju osvajanja zlata ostala lijepa uspomena koje ćemo se rado sjećati.
Eto,nadam se da sam barem nekome od vas pomogao da se osjećate malo bolje. Meni baš i ne pomaže,ali valjda na neke od vas djeluje logika,na mene nije.
Kako bi Babić rekao,u životu ima važnijih stvari od rukometa
Vidi cijeli citat
Pa to i je tako, ima vaznijih stvari, mene je vec prosla nervoza ako je i bilo, vise neka huja zbog jos jednog propustenog finala. Ali realno, i ovo je puno.
Vise me nerviraju likovi koji zbog sportskih poraza pocnu pisati o "kompletnoj katastrofi Hrvatske kao drzave", kao sport nam propada, ima li zivot vise smisla kme kme.
Onda pobijedimo Poljake, najbolji smo u svemiru, a nakon poraza od Spanjolaca, rezu vene. Besposlicari, ocito.
U tom svjetlu, gledati stvari sa ljepse strane, zamisli finale, zlatna medalja, doceka u Zagrebu, Baruni i Hrvatska je prvak svijeta, Bandic, Mamic, politicari, jos jednom Baruni i Neka pati koga smeta, Severina i trava zelena, neka feminemka izvodi himnu u soul stilu nista ni sa cim, gomila djecurlije bacaju petarde, i ajmo svako svojoj kuci. Neka hvala, ne zelim ni to gledati.