Ma nema smisla radit euforiju i stavljati zlato kao imperativ. Naši su u srijedu odigrali jednu od povijesnih utakmica i normalno je da je javnost još pod dojmom. Jesam i ja,ali barem mogu normalno i logično razmišljati,i znam da to što smo razbili Poljake ne znači da ćemo do zlata jer nas čekaju dvije skroz drugačije utakmice. Možemo bit prvi a možemo biti i četvrti. Mislim da nekog favorita nema,pogotovo s obzirom kakvo natjecanje gledamo.
Ja sam inače dežurni pljuvač ali s obzirom da su naši napravili čudo (kao i došli dalje nego što sam očekivao prije prvenstva),suzdržat ću se od pljuvanja pa makar izgubili obje utakmice a 15 razlike i na kraju otišli kući bez medalje.
Šta nam je potrebno da osvojimo zlato ? Najbitnija stvar je Stevanović na golu,Alilović na klupi.
Po mom mišljenju psiha je jedna od najvažnijih stvari u sportu,zato bi se na to trebalo posebno koncetrirati. Momci mogu do zlata,ali jedino ako im se u glavi stvori misao da oni to mogu kombinirano s tim da se ništa strašno neće dogoditi ako izgube.
Ukoliko ih se diže u nebesa i stavlja zlato pod imperativ,vrlo lako bi mogli puknuti u slučaju nepovoljnog rezultata i dogoditi im se ono što se Poljacima dogodilo u srijedu.
Mislim da bi mediji napravili puno veću uslugu rukometašima kao i svima nama,da umjesto bombastičnih naslova tipa "Zlato je naše","Španjolci se boje Hrvata: Pa nisu valjda tako dobri ?","Gazimo ih ko plitak potok" naslovi i tekstovi budu takvi da se podržava naše u borbi do zlata ali isto tako i ohrabruje u slučaju poraza.
Ajmo momci,samo hrabro,pa šta bude
[uredio NapridBili - 29. siječnja 2016. u 10:41]