nakon prespavane noći...opet ostaje ljutnja i žal jer nismo bili spremni uzeti ponuđeno (onakav zamah nakon rastavljanja Poljaka moraš bolje kanalizirat)
po meni, timski smo drastično podbacili...u prijevodu, podbacio je trener!
prvo, nije "zajahao" poljski val i pustio u igru dečke koji su mu donijeli polufinale...ali oke, čak mislim da ni to nije bilo prelomno!
ključne stvari su se počele dešavati kad je Babić po svom defaultu počeo rotirati igrače...nije to loše samo po sebi (moraš dati svježine), ali MORAŠ, jednostavno MORAŠ znati da je njima ključna stvar polukontra i brzi centar...
i kad smo mi počeli ubacivat Karačića u kombinaciji sa još jednim vanjskim kojeg moraš mijenjat za obranu, tu smo se defanzivno raspali...odnosno, vukli su nam u leđa (čak i nakon što smo zabili)! to nas je mentalno uništilo
jebemu...ovo je polufinale...nema tu više rutinske rotacije, doziranja...tu jašeš dobitničku kombinaciju do iznemoglosti! izrotiraš - ne ide - odmah vraćaš (nakon 1-2 promašena napada ili loše tranzicije ili propusne obrane)
također, puuuuno brže treba prepoznavat probleme...snage i slabosti protivnika...nemaš što tražit u 5-1 ako te crta masakrira (i krila)...spusti se u 6-0, i naredi halfovima da budu agresivni u izlasku na bilo koga ko može šutnuti (fala bogu, nemaju nikoga ko te može bušiti sa 10, ali svi te mogu bušit ako ih pustiš na 7 metara)!
hebi ga...na to moraš biti spreman...kreneš sa planom A, ne ide...nema panike, nema brige - okreneš na plan B! nije da smo tanki sa igračima, zbilja imamo ljude koji mogu svašta igrati! ali bitno je da si spreman i da vjeruješ u to što radiš
sve u svemu...Babić je u krivom smjeru odrotirao i vodio utakmicu...nedopustivo je da Duvnjaka svedeš na defanzivnog specijalca...smijurija! jedan od najkompletnijih igrača današnjice, a mi se još zajebavamo sa njegovom izmjenom i uvodimo se u drž-nedaj situacije na njihovu polukontru!
nismo bili spremni...priča o umoru je nešto što će ljubitelje rukometa odvesti u ludnicu! pička mu strinina, ili smo mladi ili smo umorni...ne možemo biti i jedno i drugo...malo nam je isprika mladost i uigravanje, malo nam je isprika umor u 20-toj minuti! to su kronične luzerske priče! s time treba prestati POD HITNO
na kraju, ne zamjeram dečkima ništa...ni golmanima ni igračima...zamjeram struci, ko i svih zadnjih godina, koja konstantno traži alibije (čak i prije nego krenemo u natjecanje) za svoje neznanje i nedostatak inteligencije!