RIJEKA » Pogled na rukometnu prvoligašku ljestvicu, koja je u biti rang niže ispod Premier lige, nije ugodan Crikveničanima niti Senjanima, iza kojih su maškarane zabave i loši rezultati. Klubovi sjajne prošlosti i s lijepim novim dvoranama životare na dnu. Ovi prvi pamte sjajne dane igranja u elitnom razredu kada su u momčadi imali Alvara Načinovića, Marija Broza, Mladena Prskala, Marina Miškovića, Zvonka Kutiju, Igora Dokmanovića, Davora Šunjića, Eduarda Hibšera, Igora Montanarija, uostalom i sadašnjeg čelnika Roberta Josipa Manestra, sve kada je trener bio Drago Žiljak. – Iz Premier lige pali smo u Prvu ligu i prve tri godine potom smo uvijek bili korak do povratka. To nismo mogli napraviti s isključivo domaćom bazom nego smo imali igrače sa strane. U međuvremenu je došla kriza, onda smo u upravi odlučili da idemo dati šansu našoj djeci, baviti se s domaćim igračima i širiti bazu. Htjeli smo involvirati i struku kako bi opet došla neka kvalitetna generacija – kaže Robert Josip Manestar. – Hrabro smo ušli u prvenstvo s domaćim igračima, a zbog ove situacije smo angažirali dvojicu vrsnih igrača, srednjeg vanjskog Stoisavljevića i vratara Martinovića, bivšeg reprezentativca. Čvrsto vjerujemo da će uz pomoć sa strane naša mladost uspjeti zadržati sadašnji rang kao i svoje mjesto u vrhunskom rukometu. Dominantan sport Veza orijentacije na mlade i manjih izvora financiranja? – Čim smo ispali iz Premier lige počela su razmišljanja o ovoj orijentaciji. Dolazak krize bez velikog sponzora s dotacijama grada, uz par sponzora je samo ubrzao ovaj proces. Nismo pogriješili čak i da ispadnemo. Imamo dobru generaciju, rukomet u Crikvenici se igra i dalje, imamo dobre odnose s klubovima od Omišlja do Bribira i Novog Vinodolskog. Rukomet će na istoku Županije biti i dalje dugo dominantan sport. Južnije, u Senju u novoj dvorani novo rukovodstvo kluba je ostalo bez ekipe, uz nekolicinu starijih igra se praktički s kadetima. – Igrao sam sedam godina za »Crikvenicu«, tamo sam bio i trener i mislim da je priča slična s obzirom na to da oni imaju dugove, a mi ih nemamo – kaže Marin Tomljanović »Gudo«, poznato rukometno ime, nekadašnji golgeter, a sada sportski direktor »Senja Wallenborna«. U prosincu je održana redovita Skupština kluba, izabrano je novo čelništvo. – Stara uprava je otišla. Podmirila je obveze na čemu joj moramo zahvaliti, čak su nam račun ostavili u plusu. Bivši rukometaši su preuzeli klub. Milan Nekić je predsjednik, Zlatko Matičić trener, a ja sam sportski direktor. Klub je u doba stare uprave napustio sponzor, ali ga još imamo u imenu jer nismo dobili novo rješenje. Tada je sudskom nagodbom sponzor isplatio neke dugove, a tim novcem isplaćeni su dobavljači. Legija stranaca Ostali ste međutim bez momčadi? – U »Senju« je igralo po desetak stranaca, a i trener Nikola Čupić je došao izvana. To košta. Nije tajna da se plaćalo dobro i uredno, klub nikom nije ostao dužan. Ali istina je i da se ništa nije radilo i nije se treniralo. Sada igrači ne žele igrati bez novaca, a mi nemamo sponzora i ne možemo ih plaćati. Ne možemo skupiti ekipu, Prva liga nam je preveliki zalogaj. U nedjelju smo igrali s kadetima osim četvorice iz prvog dijela, Brdarom, Štokićem, Zrinskim i Debelićem, koje treba pohvaliti. Otišlo je desetak igrača. Netko je godinama vodio ovu ekipu i nije napravio niti jednog igrača poslije mene, nakon sedam godina otkako sam otišao. Tu je igralo 15-ak igrača sa 16, 17 i 18 godina te igrači »Zameta« na dvojnu registraciju, Bagarić i Gojun, Široka i drugi. Na Skupštini je dato izvješće da se u posljednjih četiri, pet godina potrošilo oko tri, do četiri milijuna kuna. To je bila jako dobro plaćena legija stranaca. Neki su imali po četiri, pet tisuća kuna mjesečno, a nisu trebali trenirati nego samo doći iz Rijeke i Karlovca do Senja. Dolazili su jako rijetko, neki samo petkom. Bilo ih je desetak i trener koji je imao lijepu plaću. Razmišljanja o budućnosti? – Ligu ćemo odigrati do kraja da ne ispadnemo grobarima senjskog rukometa, kako nas neki prozivaju iako mi nismo krivi za ovo. U lipnju ćemo probati skupiti glave i razgovarati s igračima koji ne žele igrati za simboličnu naknadu da bismo imali ekipu za Drugu ligu. Imamo kvalitetno 2000. i 2002. godište s kojima se dobro radi. Za tri, četiri godine bit će opet pravog senjskog rukometa – zaključuje Tomljanović. |