skreno, Lokomotiva i Ivandija imaju puno toga za preispitati nakon ove utakmice. Previše izgubljenih lopti, previše grešaka i premalo sigurnosti u igri. Bez sestara Posavec Ivanić bi ovo dobio bez pola muke, jer se vidi koliko Lokomotiva ovisi o individualnoj kvaliteti, a koliko joj nedostaje prave, povezane timske igre.
Loksa je još od prošle godine u problemima s prepoznatljivom igrom, a sada se to vidi još i više. Gdje su izrađene akcije, gdje je uigranost i gdje su konkretna trenerska rješenja? Prečesto se sve svodi na nekoliko pojedinki, kao da ne postoji razrađen plan kako napasti protivnika kada individualna kvaliteta zakaže. To je ozbiljan problem i odgovornost za to ide i na račun trenera. Ako Lokomotiva želi biti ozbiljna ekipa, ne može se oslanjati samo na par igračica i očekivati da će one svaki put riješiti utakmicu.
Uz sve to, suđenje protiv Ivanića ostavilo je gorak okus. Bilo je odluka koje su izazvale opravdano nezadovoljstvo i koje treba analizirati. Djevojke se bore na terenu i zaslužuju da se utakmica odlučuje rukometom.
Ono što mi se posebno sviđa jest borbenost Ivanića. Vidi se želja, srce i karakter, ali za iskorak će se morati više uključiti cijela ekipa i podići razina timske igre.
Japundža je svakako prva violina Ivanića i njezina je važnost za ekipu neupitna. Međutim, bez obzira na iskustvo i odgovornost koju nosi, mora se više uključiti i igra s krila. Ne može se gotovo sve svoditi na sedmerce i osobnu statistiku. Rukomet je puno više od izvođenja sedmeraca treba igrati s krila, tražiti rješenja u samoj igri i učiniti suigračice boljima.
A što se Ivandije tiče, ako je uz nekoliko spornih sudačkih odluka uspio prelomiti utakmicu i izvući pobjedu, bit će jako zanimljivo vidjeti kako će se njegova Lokomotiva nositi s ekipama koje su kvalitetnije, uigranije i puno jače. Tek će takve utakmice pokazati ima li Loksa stvarno igru i taktička rješenja ili će se i dalje sve svoditi na individualnu inspiraciju nekoliko igračica.
