Šefika, vrlo cijenim tvoj post i smatram da se o tome treba razgovarati i ukazivati, ovako na forumima koji se ipak koliko-toliko prate. Možda će tako konačno nekom od odgovornih doći iz stražnjice u glavu...  
To je realnost nekih sportskih terena u svim dijelovima Lijepe naše, a što je najgore, čak i kad se ne radi o utakmicama seniorskog uzrasta. Ipak, utakmice mlađih uzrasta vrlo često, osim roditelja, prate i mlađa braća i sestre igrača na terenu itd. pa neka si ta gospoda koja se kaubojski ponašaju i vrijeđaju (najčešće suce ali ponekad i druge, kao što je u ovo slučaju) probaju zamisliti što se u tim malim glavama u tom trenutku događa. A da ne govorimo kako je tek ovim klincima na terenu (vrlo edukativo, zbilja!) ili roditeljima kojima ostaje gorak okus nakon odslušanih riječi tih primitivaca. Ponekad se u tim situacijama čak i mi roditelji malo pogubimo ali mislim da samo rijetki uđu u područje ekstremnog ponašanja
Sportska kultura i sportski duh je, bez obzira na tekuća vremena i mogućnosti po kojima svatko svoje dijete vidi kao potencijalno vrhunskog sportaša,  nešto što treba graditi godinama i s čime se KONKRETNO moraju uhvatiti u koštac svi: od vrha (HRS-a), klubova (uprava i trenera pa do samih igrača) i sve do roditelja i nas na forumu (od administratora do roditelja i ostalih forumaša neroditelja...). znači, konkretne akcije (pozivam forumaše da malo više pišemo o tome, ukazujemo kad se takve stvari dešavajuu i pokušamo tako alarmirati nadležne krovne ustanove) od toga da se dvorana suspendira, klub kazni, divljaci izbace iz dvorane, igrači koji su dobili crveni karton i neadekvatno se ponašaju na tribinama odu na tuširanje i hlađenje van dvorane itd.itd. HRS bi trebao više poraditi na nekakvoj marketinškoj akciji tipo Fair-play za našu djecu itd. To je samo jedan segment; mislim da bi u klubovima, u suradnji s roditeljima djece, trebalo dati malo više naglaska na pedagoškom radu s igračima, pravila ponašanja na terenu, kako igrač smije izgledati i kako se  treba ponašati kad uđe na teren odnosno što je zabranjeno, a što se može, eventualno, tolerirati. Trebalo bi, konkretno više komunikacije klubovi-roditelji i to uvesti pod MUSS.
To je segment koji, napominjem, igrači moraju prihvatiti kao nešto obvezno, kao pravila ponašanja makar je naglasak ovog mog posta na nečem drugog, a to je nedopustivo ponašanje na tribinama...
I za kraj pitam: gdje su te državne i sportske institucije i da li uopće imaju namjere propisima i "pravilima igre" zaštiti rukomet i sport općenito kao nešto najljepše i naplemenitije koje je čovjek izmislio za sebe i za mlade naraštaje.

...i još nešto: može li nam netko reći tko je prošao u završnicu kao treći iz skupine -jug s obzirom da nam odande informacije dolaze na kapaljku ?
Hvala unaprijed, pozdrav svim forumašima i nadam se da vas nisam udavio.