15. kolo

spačva- zadar         1
osijek- đakovo        2
kaštela- ivančica     1
županja- brod        1X2
prelog- ml rudar    1X2
umag- hd               1
senj- crikvenica       1

 

PASANA ŠETIMANA: POST FESTUM PsV-RZ

15.2.2011. KULOARSKO-OGOVARAČKI A JAVNO-ULIZIVAČKI STIL

Minuli vikend obilježila su rukometna dešavanja, bolje rečeno neuspješan umaški start rukometaša Mladog rudara u proljetnom dijelu Prve lige.

 

Razočaravajući ishod odnio je i prvu ovosezonsku žrtvu. Iako će u Rudarskoj to celofanirati u „sporazumni raskid suradnje“, smijenjen je trener Igor Gmaz.

 

Teško je nešto novo, što već nije „ispjevano“, napisati o umaškoj utakmici. U biti sve ono što je izrečeno za veliku većinu u jesenjem dijelu, a posebno na one pri samom kraju polu sezone, vrijedi i za ovu umašku.

 

Razlika je samo da je ova označena „presudnom“, što formalno možda i jest, s obzirom na raspored - a napose na neke, više nego čudne rezultate u prvom kolu, dok je suštinski sve isto kao što je bilo i nakon: Osijeka, Ivančice, Crikvenice, Senja.

 

Iz jednakih razloga, kao i potonje, izgubljena je i utakmica u Stella Marisu s, manje-više, istim „glumcima“ u glavnim ulogama. Sad se najviše „žuči i pelina“ prosipa po igračima što je, gleda li se sve pojednostavljeno, potpuno opravdano.

 

No, te igrače je netko birao i trenirao, a oni nisu ništa lošiji nego su bili jesenas, na žalost niti bolji. Zna li se da je trener u sportu radi igrača - a ne igrači radi trenera jasno je da se krivica ipak mora staviti na Gmazov konto. No u labinskom slučaju ona nije i najveća.

 

Realno, kad se sve dobro proanalizira, najveći krivac za postojeću situaciju je uprava kluba, točnije rečeno uže vodstvo, koje je sve ovo vrijeme nijemo promatralo situaciju, a reagiralo tek kad je bilo (pre)kasno.

 

Dolaskom Datosa na užarenu trenersku klupu stvari će se još dodatno zakomplicirati, posebno ako su ga čelnici tamo postavili da bi se pod svaku cijenu spasili ispadanja.

 

Ne raskrste li u Rudarskoj sami sa sobom, da jednom napokon moraju okončati iracionalnu kadrovsku politiku u kojoj se rezultat, s polu-igračima, traži pod svaku cijenu još će godina tavoriti na margini.

 

Budu li  odgovorni i dalje vodili neracionalnu real-politiku koja u konačnici nikamo ne vodi i nikomu ne služi još će godinama „tumarati u magli“ vlastitih zabluda.

 

Današnja momčad Mladog rudara je evidentno preskupa za ono što pruža. Za novac koji se izdvaja sasvim sigurno se može puno više i bolje, barem do ostanka. No sad je kasno za ostanak, pa je poželjno barem napraviti rez.

 

Prvo pitanje koje u Rudarskoj sami sebi, u cilju racionalizacije, moraju postaviti je da li im trebaju tri igrača klase: Dragičevića, Erstića i Kereša ili je veći rezon dovesti jednoga extra ljevaka a uz njega pružiti maksimalan prostor: Banoviću, Osimiću, Balašku, Jajčeviću, Doriću.

 

Drugo krucijalno pitanje je zbog čega traže trenerska rješenja poput igle u plastu sijena, a imaju ih u vlastitom klubu po principu „jednim metkom – dva zeca“.

 

Ivana Viškovića su već jednom „obukli“ u trenirku pa ga je neto „prepametan“ vratio na parket. Kako igra, i koliko može, lako je zaključiti iz stenograma utakmica, posebno onih koje su izgubljene.

 

Umjesto da imaju kvalitetnog mladog trenera koji otvara prostor golobradim igračima u Rudarskoj i dalje, prvenstveno zbog nezamjeračke politike, radije imaju starog trenera i starog igrača.

 

Isto se odnosi i na neformalnog kapetana Dinu Peruška koji je već odavno trenerski školovan na visokom nivou, a na osnovi znanja i igračkog ugleda i vrlo perspektivan u tom zvanju, ali mu očito nitko nema hrabrosti reći: „Majstore, legendo, nije ovo više za tebe.“

 

Rukomet se više ne može igrati sa dva tri treninga tjedno, sa desetak kilograma viška, nije dovoljno samo ostavljati srce na terenu, što Peruško kao jedan od rijetkih u svakoj utakmici čini. Pored ostalog vrhunski rukomet traži ljevaka na desnom vanjskom.

 

Sreća da su Zupičić i Černjul sami shvatili da im vremeplov i biologija nisu saveznici, iako ruku na srce, vide li se izvedbe pojedinaca, potonji dvojac još uvijek može bolje odigrati u „cipelama“.

 

Ima tu i u stručnom stožeru zalutalih u prvoligaško natjecanje što dobro znaju i u vodstvu kluba ali još nemaju hrabrosti za duboke rezove. Sve to je posljedica jednog javno-ulizivačkog, a kuloarsko ogovaračkog stila, koji godinama caruje u Rudarskoj.

 

Nitko nikome nema hrabrosti u lice reći pravu istinu pa se kao najkraći put do (ne)uspjeha u pravilu uvijek bira linija manjeg otpora. A kad se na tu neodlučnost nadoda i licemjerstvo pojedinaca kojeg u Rudarskoj, i u njenom okruženju, ima „za izvoz“ onda je košmar zagarantiran.

 

Najbolji primjer za potonje je slučaj jednog „uvaženog“ rukometnog dužnosnika, čiji identitet iz poslovno-etičkih razloga moramo čuvati, a koji se u komentarima na LS-u, valjda ohrabren svojom anonimnošću, drvljem i kamenjem nabacuje na novog trenera Datosa.

 

Bez dvojbe Datos nije „sveta krava“ i svatko ima pravo izreći svoje mišljenje o njemu, jednako kao i o radu Milevoja prekjučer, ili Gmaza jučer.

 

Problem je što se „junak naše priče“ o Datosu, kad napusti virtualni svijet na LS-u, i kad se nađu u Rudarskoj, izjašnjava biranim riječima, isključivo u superlativima.

 

Taj javno-ulizivački a kuloarsko-ogovarački mentalitet najveće je zlo gotovo svih labinski sportskih klubova, a ne samo rukometnog. Tamo gdje ga se najprije riješe, najprije će krenuti naprijed.

Vidi se da je analiza kvalitetna, Jajčević je još uvijek tu....svaka čast.

.. a jajčević prešo u buzet  

Ali mu se otvara prostor

Kostrena 20:00, Kvarner - Crikvenica 28:33 (13:15)