Trećerazredni potezi gori su od trećerazrednog rukometa
Piše:
Andrija Prović
Ispadanjem u niži rang u Mocirama se neće prestati
igrati rukomet, no pitanje je kakav će on biti. Hoće li mu i dalje
trebati tamne naočale i štap ili će konačno postati rukomet s vizijom i
perspektivom? Vidjet će se već dogodine
Porazom u 26. kolu rukometaši Zadra prošlog su tjedna ispustili i
posljednju priliku za ostanak u Prvoj HRL. Neizvjesnu cjelosezonsku
utrku završili su gledajući u leđa Županji i Mladom rudaru, momčadima
koje su ciljem prošle u foto finišu, a klub iz Mocira, Hrvatski
dragovoljac i Prelog ostavile da iskupljenje potraže u trećem razredu
hrvatskog rukometa. Tehnički gledano, Zadar je zadnju šansu
kompromitirao tek u loše odrađenom drugom poluvremenu susreta
posljednjeg kola, u samoj završnici prvenstva; no odvrtimo li
kronologiju ovosezonskih događanja malo više unatrag, do konca prošlog
ljeta i početka priprema, doći ćemo do sasvim drugačije teze.
Klub koji već nekoliko godina brodi na valovima stihije, a smjer mu
određuju improvizirana instant rješenja, ovaj je put bio gotovo
predodređen na nasukavanje. Zatvaranjem jedne ili dvije rupe neminovno
se možda i moglo odgoditi, no pitanje je kada bi u Mocirama još više
procurilo. Drugoligaški jug danas je tako realnost Zadra, a kako je
vodio put do lige koja je ispod njegovog nekadašnjeg renomea pokušat
ćemo rasvijetliti u sljedećim recima.
Kiše jesenske
Kasno započete jednomjesečne pripreme od iskusnijih su igrača
odradili samo Nino Jerak i Domagoj Surać, dok je ostatak ostataka
momčadi koja je sezonu ranije pretendirala na Premijer ligu još uvijek
bio zaokupljen sezonskim poslovima i sve popularnijim "privatnim
obvezama". Na kormilo broda za rasuti teret stao je Igor Nikolić, mladi
trener sa zadatkom da iz ničeg pokuša stvoriti rezultat te je Zadar sa
samo jednom odrađenom prijateljskom utakmicom, glavninom igrača
kadetskog uzrasta i ostatkom momčadi okupljenim neposredno pred početak
prvenstva krenuo u 2010./11. sezonu.
Logično, uslijedili su porazi: u sedam kola društvo iz Mocira
prikupilo je samo tri boda i najavilo tešku borbu za ostanak. Spomenuti
je učinak za posljedicu imao smjenu prvog od tri ovosezonska trenera.
Odluku su donijeli igrači, a Uprava se složila. Nikolića je zamijenio
Miroslav Čačić, šef struke, koji je za cilj imao spasiti što se do kraja
jesenskog dijela prvenstva spasiti da. Međutim, njegov dolazak nije
generirao očekivan pozitivni šok. Rupa u igračkom kadru, nastala
potpisivanjem Kristijana Brkljače za Crikvenicu, trebala je biti
zakrpana angažmanom povratnika Ivana Mijolovića i Damira Samaržije, a
prividno jaki Zadar konačno zaploviti prema mirnijim vodama.
"Plavi" su u rukama i dalje imali adute dostatne za pomrsiti račune
prvoligaškoj konkurenciji, no do Božića su uspjeli zakomplicirati jedino
sebi. U pet Čačićevih kola utržili su jedan bod, a prosipali ih u teško
nadoknadivim domaćim utakmicama. Puni plijen iz Mocira su uoči
završnice prvog dijela odnijeli Umag i Županja, momčadi koje će u
nastavku prvenstva biti izravni konkurenti Zadranima. U prosincu smo se
stoga pitali "kako to da Zadar s postojećim popisom igrača ne može
napraviti više", a najbolji odgovor dao je upravo Miroslav Čačić, u tom
trenutku već drugi strateg na odlasku:
- Kako treniramo, tako i igramo. Iluzorno je očekivati da nešto
napravimo sa samo dva starija igrača koji se pojavljuju na treninzima.
Porazi su nažalost naša realnost, isto kao i Druga liga. Ako treba, neka
se ona i dogodi, imamo mlade igrače s kojima ćemo se opet vratiti -
zagrmio je svjestan nimalo zavidne situacije. Neuigranost je uistinu
bila ishodište većine problema Zadra, no svaki problem, smatrali su u
Mocirama, ima svoje rješenje i nikad nije prekasno. Tako je došao i
treći trener, odnosno drugi po redu s predznakom potencijalnog
spasitelja. Romano Perinović poveo je Zadar u Prelog te pred
božićno-novogodišnju stanku predzadnjoj momčadi na ljestvici donio
provizoran mir i nadu da će na proljeće sve sjesti na svoje mjesto.
Nesretnih 13
Osim nade, Perinović je donio i dugo očekivane pozitivne promjene, evidentne već na startu drugog pripremnog ciklusa.
Igrači su postali redovit(ij)i na treninzima, a njihov se broj
intenzivirao. U prijateljskim utakmicama Zadrani su svladali slovensko
Krško i kadetsku reprezentaciju Hrvatske, pa je i u Mocirama konačno
zasjalo malo sunca. Idila je naravno bila predaleko, posebno nakon lošeg
otvaranja proljetnog dijela i poraza od Kaštela, no učinila se
dohvatljivom nakon što su Perinovićevi izabranici podsjetili zašto je
njihova dvorana nekada slovila za teško osvojivi bedem. Pod njim su
kapitulaciju potpisali Osijek, Đakovo i Brod, odreda stanovnici gornjeg
doma ljestvice, dok je rezolutna 6-0 zona domaćeg sastava i igra
obilježena brzom tranzicijom s puno kontri i polukontri bila glasnik
uspjeha. Pod uspjehom se i dalje podrazumijevao ostanak, no, s obzirom
na viđeno u jesenskom dijelu, bilo je jasno da je osiguranje
prvoligaškog statusa ovosezonski maksimum Zadra.
Na kontu davljenika u međuvremenu je upisan i bod s gostovanja kod
Spačve, jednog od favorita lige, što je značilo da je Zadar na dobrom
putu da do kraja ubilježi sve domaće pobjede, odnosno još dva ili tri
gostujuća boda koji će mu omogućiti ostvarenje primarnih ambicija.
Međutim, upravo su se gostovanja pokazala ključnom i nepremostivom
preprekom za momčad koja je konstantno vodila mrtvu utrku s Mladim
rudarom i Hrvatskim dragovoljcem. Jedno od njih, u 18. kolu u Ivancu
kada su uspjeli prokockati teško stečeno, uvelike je usmjerilo zadarska
kola nizbrdo. Minimalnih 29:28 koštalo je "plave" puno više od dva boda;
označilo je kraj niza od tri uzastopne utakmice s pozitivnim ishodom,
dotadašnju formu reprizirali su još jedino protiv Broda u Mocirama, a
spomenuti je dvoboj ujedno poslužio i za formiranje obrasca po kojem će
se Zadrani predstaviti na svim preostalim gostujućim utakmicama. U
Labinu, Crikvenici, Umagu i Županji bili su dobrim dijelom ravnopravan
suparnik, no njihov je otpor redovito splašnjavao u završnicama.
Otežavajuća okolnost pritom je bila činjenica da su i Mladi rudar i
Crikvenica i Umag i Županja u ogledu sa Zadrom također tražili bodove
spasa. Pritisak je na taj način bio kudikamo veći, no s druge strane,
gosti su itekako znali i sami u više navrata apostrofirali važnost
spomenutih utakmica. Isto tako, nije bilo teško za pretpostaviti da će i
konkurenti u nastavku napraviti sve kako bi izbjegli jednu od
posljednje tri pozicije. Zahvaljujući vrlo dobrim domaćim izdanjima
proljetni dio prvenstva Zadar je zaključio sa solidnih, no nedovoljnih
13 bodova (ukupno 19 iz 26 utakmica).
Druga liga - kazna ili prilika za novi početak?
Epilog zadarske 2010./11. priče tako je postala Druga liga, odnosno
treći po redu rang natjecanja. Ipak, treći razred ne mora nužno značiti
da u njemu nastupaju trećerazredni klubovi. Naime, ako se Mocirama nešto
nauči iz grešaka, usvoje poučci iz ove i prijašnjih sezona: da se u
prvenstvo ne ulazi bez jasno definirane strategije i sa sastavom koji je
više-manje nepoznanica, da se bodovi za ostanak prikupljaju u prvoj i u
drugoj fazi natjecanja, da nedostatak financija nije i ne može uvijek
biti alibi za inertnost (dokaz je većina klubova u Prvoj ligi), da se
danas planira za nekoliko godina unaprijed, da "mali" klub, ukoliko mu
se sponzor ne preziva Abramovič, dugoročno ne može opstati bez
omladinskog pogona koji će stvarati igrače i istovremeno im davati
priliku, onda 2010./11. sezona za Zadar neće biti tek neugodan
podsjetnik, već oznaka za pozitivnu prekretnicu. Ispadanjem u niži rang,
u Mocirama se neće prestati igrati rukomet, no pitanje je kakav će on
biti. Hoće li mu i dalje trebati tamne naočale i štap ili će konačno
postati rukomet s vizijom i perspektivom? Vidjet će se već dogodine.
NEIZVJESNO NA VRHU I NA DNU
Ove smo godine bili svjedoci zanimljiva i neizvjesnog natjecanja u
Prvoj hrvatskoj rukometnoj ligi. Jednako uzbudljivo bilo je u vrhu
poretka, u kojem su do same završnice Kaštela Adriachem, Spačva, Senj i
Brod konkurirali za dva mjesta koja vode u viši rang, odnosno od
sredine do dna ljestvice gdje se konačan redoslijed nije dao naslutiti
sve do posljednjih kola. Primjera radi, sezonu 2009./10. Zadar je
završio na trećem mjestu sa 40 bodova, dok je 37 ove godine Kaštelima
bilo dostatno za naslov prvaka. S druge strane, Umag je lani sa 15
bodova osigurao ostanak, a H. dragovoljcu ove je sezone 20 bilo
premalo.
|
NA 2004. OSTALO SAMO SJEĆANJE
Prije nešto manje od sedam godina, točnije 13. lipnja 2004.
rukometaši tadašnje Zadar Eve pobjedom protiv Gorice izborili su ulazak u
Prvu rukometnu ligu (danas Premijer). Jedan od najvećih uspjeha u
klupskoj povijesti tada su kao dio sjajne generacije proslavili Nino
Jerak i Josip Peša, dok je Kristijan Brkljača bio na širem popisu
igrača. Danas, pak, isti je trojac svjedok ispadanja Zadra u treći
razred hrvatskog rukometa.
|
MLADI NA ČEKANJU
Mlađi igrači Zadra ove su sezone ponovno igrali epizodne uloge. Veću
priliku dobili su samo na startu prvenstva, no kako je vrijeme
odmicalo, a imperativ bivao sve veći, dres su oblačili sve rjeđe. Pod
objektivne razloge možemo navesti odlazak na studij (Peronja),
paralelne nastupe u kadetskoj i mlađe kadetskoj ligi, odnosno činjenicu
da Zadar od generacije '84. nije izbacio dovoljan broj kvalitetnih
mladih igrača. Jedna od iznimki koja potvrđuje navedeno je Natko
Merhar, međutim perspektivno lijevo krilo danas nastupa za
premijerligaša Bjelovar. Nade u bolju budućnost u Zadru polažu u dio
igrača '94. godišta te generaciju '96., no pred njima je još nekoliko
sezona dokazivanja.
|