Povijest se ponavlja
Piše:
Šime Ćurko
Zadar žurno mora početi pobjeđivati inače će doći u
situaciju da ga ni niz pobjeda više neće moći spasiti. Jednostavno, bit
će - prekasno
Nije dobro. Zapravo, situacija je kritična. Rukometaši Zadra nakon
10. kola Prve HRL imaju samo jednu pobjedu i sa četiri osvojena boda
posljednja su momčad lige. Kada se tome doda da u niži rang sele tri
najlošije plasirane momčadi, sve postaje još dramatičnije. Jedino što
Zadranima ide u prilog je to da 11-plasirani (a to je pozicija koja
jamči ostanak) Mladi rudar ima bod više od Zadra, koji s Umagom i
Prelogom dijeli tri najlošija mjesta na ljestvici.
Situacija je to koja uvelike podsjeća na sezonu 2005./06. u kojoj je
Zadar igrao u Drugoj ligi, nakon što je godinu dana prije toga bio među
16 hrvatskih prvoligaša. No Zadar se u prvom razredu zadržao samo jednu
sezonu. Uslijedio je pad u niži rang, ali to je samo bio početak
agonije. U ljeto 2005. dogodilo se nešto što bismo mogli opisati kao
kolektivni štrajk prve momčadi te su najiskusniji igrači odbili igrati. S
obzirom na skroman igrački kadar (u prvoj momčadi su uglavnom ostali
samo kadeti) loš početak sezone (u devet kola jedan bod) i nije bio
iznenađenje.
Palekino doba
Bez obzira što je i ovo ljeto u Mocirama bilo gužve samo u rubrici
odlasci, ovako skroman uvod u sezonu nije se očekivao. Zadar danas nema
vrhunsku momčad, ali teško je prihvatiti da oni koji su ostali ne
vrijede više od četiri boda u deset kola. Momčad koja u vanjskoj liniji
ima Nina Jeraka, Josipa Pešu, Šimu Humbolta, donedavno i Kristijana
Brkljaču, a odnedavno Ivana Mijolovića, pa na crti Domagoja Suraća, na
desnom krilu Damira Samaržiju, uz nekoliko mlađih koji pokazuju
potencijal (prije svih Merhar), ne bi trebala biti tako nisko. Istina,
ovo "ne bi trebala" može zvučati moralistički, možda se čini da smo se
malo i zaigrali baveći se s onim što bi bilo kad bi bilo, ali ispasti iz
lige s ovakvim (kvalitetnim) igračima u niži rang doista bi bilo teško
objašnjivo. Na stranu što je Zadar imao težak raspored, pa onda svi
problemi s izostancima treninga, s (ne)plaćanjem igrača... Uostalom ni u
većini ostalih klubova situacija nije idealna. Štoviše, i u Premijer
ligi većina klubova više životari nego živi. Ali, za razliku od Zadra,
ipak su tamo gdje jesu, u Premijer ligi.
Zanimljivo se vratiti dvije godine unatrag i vidjeti s kakvom je
momčadi Roko Paleka nakon prvih deset kola u istom ovom rangu (liga je
tada umjesto današnjih 14 imala 12 klubova) imao šest pobjeda, jedan
remi i samo tri poraza. Ta se momčad ne čini ništa jačom od ove
aktualne, a na nekim je pozicijama možda bila i slabija. Jedini igrač
koji Zadru danas doista nedostaje iz te postave je Ivan Buovac, svi
ostali su i dalje tu ili njihove aktualne zamjene nominalno nisu ništa
lošije (na kružnom napadaču Žeravica - Surać). I ta je momčad, kao i ova
današnja, bila kombinacija nekoliko iskusnijih igrača i onih koji su se
tek ubacivali u prvu momčad. U čemu je onda problem, zašto je ovaj
Zadar toliko loš da na gostovanjima ne može proći s manje od minus
deset. Dakako, da u Mocirama znaju odgovor na ovo pitanje ne bi bili
tamo gdje jesu - na začelju lige.
Vrijeme leti
I zato vrijeme za Zadar ne da prolazi nego - leti. Zadar žurno mora
početi pobjeđivati inače će doći u situaciju da ga ni niz pobjeda više
neće moći spasiti. Jednostavno, bit će - prekasno. Najbolje je to
pokazala sezona 2005./06. u kojoj se Zadar na polusezoni pojačao i
krenuo po ostanak. No zaostatak iz prvog dijela bilo je nemoguće
nadoknaditi (Zadrane je spasio "slučaj Krilnik"). Dok se dio igrača i
vodstvo kluba potrošilo na međusobne "izmjene mišljenja", momčad je za
malo potonula u Treću ligu, najniži domaći rukometni rang. Slično je
bilo i u prvoligaškoj sezoni 2004./05. u kojoj je Zadar u proljetnoj
polusezoni počeo pobjeđivati, ali prekasno. Izgubljeni bodovi iz prvog
dijela zapravo su postali nepovratni bodovi. Društvu iz Mocira se to
prečesto događa, a ako i ova sezona ode u tom smjeru, a već je dobro
krenula, zadarski će rukomet ostati okovan niželigaškim okvirima, daleko
od očiju (sportske) javnosti. Teško je i zamisliti scenarij da Zadar
ispadne u Drugu ligu, tj. da za ovu momčad ne bude mjesta ni u Premijer
ligi, ni u Prvoj ligi, a to znači među 30 najboljih hrvatskih klubova.
Zato, kako kaže jedna pjesma, vrijeme je da se krene.
ZADAR GORTAN 2o08./09.
|
Ivan Cota, Frane Đikić, Jakov Svorcina, Kristijan Brkljača, Damir
Samaržija, Nino Jerak, Ivan Barišić, Ive Miletić, Josip Peša, Ivan
Buovac, Marin Turić, Ivan Mijolović, Natko Mehar, Toni Čubrić, Josip
Vučetić, Ivan Šimičević, Anđelo Žeravica, Bruno Franković. Trener: Roko
Paleka.
|
ZADAR 2010./11.
|
Jakov Svorcina, Ivan Cota, Matej Maruna, Roko Šulić, Šime Humbolt,
Dino Peronja, Stipe Torbarina, Nikola Maričić, Domagoj Surać, Bruno
Franković, Lovre Klasanović, Ivan Šimičević, Nino Jerak, Josip Peša,
Kristijan Brkljača Ivan Čirjak, Josip Vučetić, Matija Merhar, Jure
Šeremet. Trener: Igor Nikolić.
Napomena: Momčadi na početku sezone
|