30.11.2010.

Dodaj u omiljene članke Pošalji prijateljuPrintKomentiraj

NEĆE PA NEĆE - Domagoj Surać

Rukometaši Zadra u nedjelju su, umjesto koraka naprijed, napravili četiri unazad, a s isto toliko bodova uoči proljetnog dijela Prvenstva svoje nade u ostanak sveli na minimum. Naime, teško je povjerovati da s igrom kakvu su demonstrirali protiv Umaga nešto više mogu napraviti u preostala dva dvoboja. Sljedeći vikend gostuju kod domaćinski nastrojenog Preloga, momčadi koja je u srazu sa Spačvom dokazala da u njihovoj dvorani nitko nije favorit, a nakon toga dolazi im Županja - ako je suditi po poziciji na ljestvici - još izgledniji kandidat za uzeti puni plijen iz Mocira. Slijedom navedenog, nameće se logičan zaključak kako su zadarska kola nakon novog posrtaja i dalje na putu nizbrdo, ali i da je cesta kojim su se zaputili sada još strmija.

Bez angažmana

Proporcionalan lošoj igri u 11. kolu ovaj je put, pomalo iznenađujuće, bio i angažman rukometaša iz Mocira. Malobrojni zadarski zaljubljenici u rukomet u nedjelju su se s pravom pitali "gdje je nestao Zadar kakvog smo gledali u dvobojima sa Spačvom, Mladim rudarom ili Crikvenicom?" Momčad koja će, unatoč deficitu kvalitetnog kadra, "gristi "svih 60 minuta i po onoj izlizanoj - ostaviti srce na parketu. S druge strane činjenica je da "plavi" i dalje nastupaju bez honorara i to im se mora priznati, no tko kaže da je u današnjoj posvemašnjoj neimaštini u drugim klubovima mnogo bolje. Najbolji je primjer pulska Arena. Drugi istarski krvnik Zadra lani je uzeo bod u Mocirama nakon što je jedva skupio novce za platiti autobus. "Plaću nismo primili više od pola godine, ali ako smo istrčali na teren dat ćemo sve od sebe" - priznao je tada Želimir Popović, vratar Arene sa 40 i "kusur" godina na leđima. Za one neupućene, to je momčad koja je Zadar ostavila da tetura u Prvoj, a svoj put nastavila u Premijer ligi.

I bez igre

Što se igre tiče, ona je priča za sebe. Teško je pobrojiti sve nerealizirane prilike domaće momčadi, zapucane zicere ili lopte koje nisu našle put niti do okvira vrata. Prebrojavanje radi stvaranja viška na krilima, kao jedan od temeljnih postulata rukometa koji se uči još od najmlađih dana, Zadrani kao da nisu usvojili. A krila, ako su se kojim slučajem i našla u (polu)prilikama, onda su one u pravilu neslavno završavale. Umag je stigao s 11 poglavito iskusnijih, da ne kažemo starijih igrača, no očito dovoljno poletnih da "plavima" ne dopuste da ih kontriraju. Prilike koje je stvorio Zadar bile su po principu "uradi sam", pa ako prođe - prođe. Nadalje, Istrani su pronašli način kako zaustaviti Domagoja Suraća, najjaču kariku domaćih, a u takvoj situaciji Zadar je pokazao da je osuđen bankirati nulu ili da još malo parafraziramo terminologiju iz poznatog kviza - ostati praznih ruku.

Neki će reći da je poslije bitke najlakše pucati po ranjenima, što je svakako istina, ali ako Zadar nastavi strmoglavo padati, možda bi bilo bolje ranjeniku skratiti muke. Druga liga  (treća po rangu) ne mora biti smak svijeta, posebno ako će u njoj veću priliku dobiti mladi igrači.