Piše: Andrija Prović

Konačnih 34:28, s kojima su rukometaši Zadra u subotnjem dvoboju s Hrvatskim dragovoljcem ostvarili dvostruki cilj: uzeli bodove i stigli do bolje međusobne gol razlike, nagrada su za požrtvovnost i golemu želju, evidentne tijekom svih 60 minuta. Igrači Romana Perinovića dizali su se i padali tijekom susreta 21. kola, no što je najvažnije, kraj su dočekali uspravni. Nije bilo lako uspješno apsolvirati dvoboj koji doslovno znači prvoligaški život, a k tome uloviti i bolji međusobni skor, no Zadrani su na krilima Mijolovića, Jeraka, Brkljače i Cote ostali u poziciji da u posljednjih pet kola sami odlučuju o svojoj sudbini.

Toliko o licu subotnje priče, no kao i obično, postoji druga strana. Na njoj piše da je Zadar nakon poraza od Kaštela u Mocirama ponudio najlošije proljetno izdanje. Odlične role gore spomenutih igrača donijele su prevagu, međutim, nisu isplivale na valu kolektiva, već kao produkt individualne inspiracije i individualnih kvaliteta. Zadrova vanjska linija i golman Cota imali su svoj dan: Brkljača, Mijolović i Jerak zabili su gotovo koliko i suparnička momčad, no uglavnom po principu "finta lijevo, prolaz desno" ili obrnuto. Križanja i prebrojavanja gledali smo (pre)rijetko. Uz odlično snalaženje u situacijama s igračem manje, segment igre domaćih koji je bio na visokoj razini je kontra, ali do lakih golova Zadrani su dolazili najčešće nakon tehničkih grešaka Dugoraćana, jednako sputanih važnošću utakmice, a ne sjajno odrađenom defanzivnom rolom. Zadrova 6-0 zona ovaj put nije bila na razini prijašnjih utakmica.

Pobjede možda ne treba vagati kritikom, no Zadar, koji do kraja prvenstva mora dominirati u još dvije domaće utakmice i najizglednije na jednom od tri preostala gostovanja, treba revidirati prošlotjedni nastup. Naime, malo je vjerojatno da će im izdanje poput ovog donijeti bodove protiv Senja, sastava s vrha ljestvice i pretendenta na Premijer ligu, ili u gostima kod Crikvenice, Umaga i Županje. Prvi sljedeći kvalifikacijski ispit očekuje ih ovog vikenda u Crikvenici, kod momčadi koja će s dva boda tražiti potvrdu prvoligaškog statusa. Zadar u 22. kolu neće biti autsajder, no jedino uz uvjet da reprizi angažmana protiv Dragovoljca doda kolektivnu dimenziju više. Dimenziju kakvu je imala njihova igra u ogledima s Osijekom, Đakovom i Brodom. Slavlja u Mocirama, bez obzira na dojam, a s obzirom da Dragovoljac i Mladi rudar do kraja imaju domaću utakmicu više, neće biti dovoljna. "Plavima" treba i gostujuća pobjeda, a Crikvenica je možda i najbolja prilika.

 BOLJI U IGRI "PET NA ŠEST"

U drugom poluvremenu Zadar je u četiri navrata bio prisiljen braniti se s igračem manje, no brojčana inferiornost nije zasmetala domaćim rukometašima. Štoviše, Zadrani su u tih osam minuta funkcionirali najbolje. Ako bi koja lopta i prošla pored rezolutne zone, za nju bi se pobrinuo Cota, dok su na suprotnoj strani terena Mijolović, Jerak i Brkljača kažnjavali sve propuste gostiju. Da su Perinovićevi izabranici cijelu utakmicu odigrali na istoj razini, gol razlika na kraju bi zasigurno bila dvocifrena.

Neznam što trebam odgovoriti na ovaj tvoj komentar, ipak sam u pravu samo provokatori,  na pozdravu hvala sigurno je sportski kako i sam navodiš iz tvog komentara se vidi da je iskren i pravi sportski.

Nikako da shvatim neke stvari.
Da li se rukomet igra zbog igrača ili sudaca i delegata?
Pa na primjer ekipe Broda,Đakova,na dan utakmice putuju u Zadar,odigraju utakmicu i nikom ništa.
Delegat i suci iz Rijeke,prošlu nedjelju dodju u podne u Brod,i moraju odspavati da bi se pripremili za "tešku" utakmicu,gdje nije niko nikoga ružno pogledao.Spavaju,ali na račun kluba.(popodnevni odmor)
Znači,klubovi moraju za njih obezbjediti novac,a igrači nisu bitni.
Poslije utakmice igrači nemaju za piće,a gospodi se mora platiti večera i cuga,jer su "male" dnevnice dobili.
Pa za kog je ovaj sport,ko ima koristi od njega.
Da,ne prićam kako se delegat Vujnovič stavi u centar zbivanja,tako da utakmica i nije bitna.publika gleda samo umišljenka.

Otkrio si Ameriku! :D pa bas zato je vecina nasih klubova u problemima!

Nisam otkrio Ameriku,samo čitao komentare od forumaša "Žile" i "nadzornika".
Pročitaj i ti,da budeš u toku rasprave,da ne repliciraš tako krkanski.

doc..slažem se sa nekim tvojim primjedbama..evo npr, prošle godine smo igrali u đakovu u nedjelju a dečki su u ponedjeljak  u jutro išli raditi na posao..a mi smo došli doma oko 3,4 sata u jutro..a ovo što se vuje tiče..hehe.. pa vujo je  faca..odavno!! razumijem klubove  koji se bune da im  suci dolaze iz  svih krajeva  države a da npr. pojedinim klubovima dolaze  iz blizine((labinjanima iz rijeke npr...uzeo sam primjer bezveze..ili nama u senj da isto dođu iz rijeke, mada nismo imali velike koristi od njih (grub-cern) )) ali  ima naznaka da bi se troškovi mogli podijelit  što se tiče sudaca i nadzornika tako da otprilike svi klubovi plate podjednako  troškove suđenja na kraju prvenstva..ako se to uopće bude moglo nekako uskladiti..jer naš zemljopisni položaj nam ne ide baš na ruku..hah

Čitam malo raspravu i vidim da svatko nateže na svoju stranu, a nitko ne želi sagledati sve u cjelini i biti realan. Svatko bi trebao biti na neki način plaćen za svoj trud i rad. Igrači igraju za neki klub i on je taj koji im treba (u svojim mogućnostima) platiti za to. Suci i nadzornik su tu u neku ruku izaslanici HRS-a koji jamče da će utakmica biti odigrana u skladu s pravilima rukometa i propozicijama natjecanja. Zato bih se ja na mjestu klubova zalagao za to da sucima HRS plaća sve troškove. Time bi se sigurno smanjili troškovi nekih sudaca i nadzornika koji vole doći dan ranije i otići dan kasnije iako im put nije toliko dug jer teško da bi si HRS dopustio da ga netko cijedi, a u konačnici bi se i više pažnje vodilo o delegiranju i udaljenostima.