Podravka naprijed, ostali stoj


Prva hrvatska rukometna liga za žene ove sezone nije ponudila značajan kvalitativni iskorak u odnosu na onu prije, a dok su plasmani Podravke i Lokomotive očekivani, s druge strane neminovnost su i podbačaji, baš kao i ugodna iznenađenja. Stoga ostaje za vidjeti tko je to oduševio, a tko ostao dužan, tko će u Europu, a tko u drugu ligu...


Dame na prvoligaškoj rukometnoj sceni ove su jeseni odradile nepotpunih 11 kola, preciznije 148 utakmica kroz koje su jedine neokrznute prošle Podravkašice i Lokosice, dok je ostatak lige prilično izjednačen i nitko sa sigurnošću ne može unaprijed upisati bodove.

Iako bi idealan scenarij bio kada bi izjednačenost bila plod napretka onih ekipa koje su do sada zaostajale, dojam je kako su nažalost one iz gornje polovice ipak malo posustale.
Vrh


Vrh poretka čvrsto drže Podravka i Lokomotiva, obje ekipe su neporažene, s tom razlikom što su Koprivničanke odradile i obveze u 11. kolu pa stoga imaju i dva boda više na kontu.

Podatak kako Podravkašice imaju gol razliku u plusu od čak 210 golova, da su svoje protivnice pobjeđivale s prosječno 19 zgoditaka razlike, da su zbog obveza u Ligi prvakinja znale igrati po dva ligaška susreta u dva dana, zorno će pokazati o kakvoj je dominaciji riječ kada je u pitanju domaće prvenstvo.

Zasigurno ni i u Koprivnici ne bi imali ništa protiv da je ostatak društva konkurentniji, da se kroz jače prvenstvene utakmice stvori dobra baza za europska iskustva i tijesne, tako uvijek zgodno apostrofirane "nesretne" poraze.

No, situacija je takva kava jest, a može se otići i toliko daleko da se priupitaju koliko su i sami krivi za takvu situaciju, jer odveć je dobro znan koncept dovođenja svega što vrijedi iz hrvatskog rukometa pod koprivnički stijeg, sve pod izlikom brige za rukomet. Takva politika se pokazala pogrešnom, a istu situaciju imamo i s njihovim muškim pandanom, momčadi Zagreba.

S druge strane Lokomotiva je također neporažena, također kontinuirano pobjeđuje, doduše nešto manje uvjerljivo nego aktualne prvakinje iz Koprivnice.

Ekipa je to skrojena od nekoliko iskusnih igračica koje snažnu potporu imaju i u mlađem valu, stoga njihov plasman nije nimalo začuđujuć. Njihova situacija i pozicija u hrvatskom ženskom rukometu je veoma specifična, jer od trenutne pozicije drugog kluba ne mogu pobjeći, naime ne mogu ni gore, ni dolje. Snage da zaprijete Podravki nemaju, dok su od ostatka društva bolje upravo onoliko koliko su Koprivničanke bolje od njih. Ipak, one su u ovom dijelu prvenstva svoje napravile, stoga se mogu mirno pripremati za nastavak natjecanja.
Sredina

S obzirom da su Podravka i Lokomotiva svijet za sebe, u ovom dijelu rubrike smješten je najveći dio prvoligaškog društva. Vjerojatno najugodnije iznenađenje jest odličan plasman Samoborki koje su u 11 kola ostvarile sedam pobjeda, dovoljno za treću poziciju na ljestvici. Sjajan je podatak da konstantno nove snage crpe iz vlastitog podmlatka koji se nerijetko i sasvim opravdano naglašava kao ponos kluba. Jedan od klubova koji može poslužiti kao putokaz mnogima.

Ekipa Zeline je pak ostvarila nešto skromniji rezultat u odnosu na ono što se očekivalo od naše treće "europske" ekipe, no, upravo im je igranje na dva kolosijeka bio prevelik uteg. Iako su na prvenstvenoj ljestvici na relativno visokom četvrtom mjestu, bodovno stanje im je jednako onom kao u još pet ekipa, zaključno s desetom Trešnjevkom.

Sesvećanke su, prije svega zahvaljujući odličnoj Ekatarini Nemaškalo (Sinjankama zabila čak 15) došle do pozicije broj pet, dok je jednako dobro pulsku Arenu vukla reprezentativka Tanja Kiridžić, omalena rastom za vanjsku igračicu, ali očito velikog srca i znanja.

Rukometašice pločanske Dalmatinke su imale izuzetno dobar ulazak u sezonu, ali dojam su ipak pokvarile s tri uzastopna poraza pa nastavak prvenstva čekaju s po pet pobjeda i poraza.

Preostali trojac, Zamet, Koka, Trešnjevka, su više - manje odigrale sukladno onom što se od njih i očekivalo, s nekoliko kvalitetnih bljeskova, ali i s nekoliko onih manje blještavih dijelova.
Dno


Četvorku na dnu ljestvice predvode igračice riječkog Orijenta, rukometašice koje su više pažnje plijenile zbog svog atipičnog rukometa te osebujnog trenera Sanjina Lučičanina, nego samom igrom, no osam bodova na kontu ipak ih svrstava na pole position među ekipama koje će se, kako sada stvari stoje, boriti za opstanak.

Dva boda manje skupile su Umažanke koje čak i s takvim mršavim učinkom mogu biti sretne, barem ako je gledati katastrofalni uvodni dio sezone u kojem su bilježile poraz za porazom.

Jednak bodovni učinak polučile su i Sinjanke, no za uvjerljivo najmlađu ekipu u prvenstvu prva povijesna prvoligaška sezona nije ni moga proći drugačije. Naime, Sinjanke su zaista priča za sebe, jer im ekipu čine isključivo (!) igračice koje su sami stvorili, a pravo bogatstvo ovog kluba su mlađi uzrasti koje je Ljiljana Borozan dovela na najvišu razinu i neiscrpan su izvor novih prvoligaških igračica s reprezentativnim pedigreom.

S tek jednom pobjedom ostvarenom protiv Umaga, za dno su prikovane Virovitičanke, a s obzirom na prikazano bilo bi pravo čudo da osiguraju opstanak.
Iznenađenje

Kao glavno iznenađenje, dakako u pozitivnom smislu, svakako treba izdvojiti Samoborke. Klub je to koji nije narastao preko noći, koji je strpljivo radio na svim razinama, a ove sezone bere plodove višegodišnjeg kvalitetnog rada. Posebno dobro su odradile završni dio sezone u kojem su slavile četiri puta u pet odigranih susreta i tek su jedna od četiri ekipe koje imaju pozitivnu gol razliku.
Slabije od očekivanog


Od Zeline se ipak očekivalo više u ovoj sezoni, no izgleda kako im je fokus s prvenstvenih utakmica pobjegao na oglede u okviru europskog Challenge Cupa, gdje su dospjele do osmine finala u kojem će se ogledati s poljskim AZS Politehnika Koszalinom.

Tek pet pobjeda u 11 odigranih susreta te nešto više od 25 primljenih zgoditaka po susretu u relativno slaboj hrvatskoj ligi, nisu ono što bi opravdalo uloženo u ovu ekipu.
Pogled u proljeće

Izuzev novog naslova prvaka Podravke, zatim i druge pozicije Lokomotive te ispadanja Tvin Trgocentra, za sve ostale konkretne prognoze trebalo bi se u najmanju ruku prilično odvažiti.

Za izlazak u Europu, s obzirom na dosad prikazano, trebale bi se boriti zahuktale Samoborke, dok bi im glavne konkurentice trebale biti ujedno i najveće dužnice, rukometašice Zeline.

Izgledno je i kako problema s opstankom ne bi trebale imati ni ekipe Trešnjevke, Dalmatinke, Sesveta, Arene, Zameta i Koke, iako im bodovni saldo zasada ništa ne jamči.

Opstanak bi se trebao rješavati između Orijenta, Umaga, Sinja i već skoro otpisanog Tvin Trgocentra. No, bilo bi pogrešno išta prejudicirati, pogotovo u ekonomskoj situaciji u kojoj većina klubova jedva krpa kraj s krajem pa stoga ničija pozicija nije čvrsta i sigurna.

Komentari????