Prema pouzdanim izvorima bliskim svlačionici jedinog labinskog prvoligaša „dečku s plakata“ je prekipjelo, pozdravio se sa svima i najavio odlazak. Koliko ima istine u svemu, teško je dokučiti i nakon ovog intervjua.
U svakom slučaju, siječanj nosi veliku buru u Rudarskoj. Jedno je sigurno, više neće biti kako je bilo – barem kad je „veliki kapetan“ u pitanju, a možda i labinski rukomet u cjelini. Koliko će oni koji mogu (Franković i Demetlika, više ovaj drugi) slušati onoga koji želi (Peruško) pokazati će vrijeme.
Koja je to kap prelila čašu Dino?
Letargija, kolotečina, a ponajviše izazov i testiranje vlastitih mogućnosti ali i želja za napredovanjem.
Misliš da možeš pronaći klub većeg ranga i nivoa organizacije nego je to Mladi rudar?
Mladi rudar je napravio jedan veliki iskorak što se tiče organizacije u proteklih godinu dana (pomladili trenerski kadar, iz dana u dan povećavaju broj mladih rukometaša što smatram najvažnijim za budućnost rukometa tj svakog sporta…..).
No, ja sam odlučio probati nešto više i nadam se da ću uspjet pronaći klub većeg ranga a ujedno i organiziranijeg nivoa.
Imaš li konkretnih ponuda?
U kontaktu sam s nekoliko klubova iz Premijer lige ali nadam se da ćete shvatiti da Vam još uvijek ne mogu potvrditi ništa jer sam u tijeku pregovora.
Držite li se formalne procedure, da li ste poslali zahtjeva za ispisnicu? Predsjednika Franković kaže da ga uopće niste obavijestili o svojoj odluci?
Predsjednik Franković i ja smo razgovarali i jasno sam mu rekao da tražim novi klub. Istina je da još uvijek nisam poslao zahtjev za ispisnicu ali hoću ubrzo.
Koliki su izgledi da promijeniš svoj stav i da ostaneš u Mladom rudaru? Što bi se trebalo dogoditi, koji (pred)uvjeti ispuniti, za jedan takav scenarij?
Labin je „moj“ grad, a Mladi rudar „moj“ klub i ne bi bilo sretnije osobe od mene da se borimo za ulazak u Premijer ligu, da to ostvari. Ali budimo realni igrački kadar je „tanak“ pa bi se za tako nešto trebalo pojačat s minimalno dvojicom igrača i naravno zadržat postojeće.
Jasno je da to iziskuje puno novaca i da nam ova situacija ne ide na ruku i da je jako veliki problem pronaći sponzora, a kamoli više njih.
Prije 2-3 tjedna održana je i Skupština na kojoj sam javno iskazao veliko razočarenje s obzirom na odaziv i podršku koju „imamo“ u Labinu kao klub koji se trenutno natječe u najvišem rangu (1.HRL) tako da je i moja motivacija počela opadati, a želja za rukometom u ovoj sredini i u ovim uvjetima počela gubiti svoj pravi smisao.
Ono što mene, a vjerujem i ostale kolege iz kluba motivira za svakodnevni rad i trening je ljubav prema tom sportu i najbolja publika na svijetu koja nam je bila, a čini se da će dalje ostati najveća, gotovo jedina, podrška.
Dakle uvjet ostanka u Labinu je napad na Premjer ligu?
Ja nikoga ne mogu uvjetovat, no želja mi je da se Mladi rudar podigne na veći nivo funkcioniranja i da igra u rangu na kojem mu je i mjesto (Premijer liga) što ovaj grad, s obzirom na rukometnu tradiciju, zaslužuje i može.