Pretučen, sa slomljenim nosom, završio na pulskoj traumatologiji, a 15 dana kasnije, u skandalozno odluci Povjerenika za natjecanje Prve hrvatske lige rukometaša Mihaela Varge, označen ključnim čovjekom za labinski incident. Očito to je tako moralo biti jer je Varga po nalogu moćnika samo tako mogao utakmicu registrirati 0:10.

„Da li je taj Varga ikad igrao rukomet?“, zamijenio je uloge s potpisnikom ovih redaka i pitanjem počeo intervju Kristijan Matulja. Ubrzo se pribrao i nastavio svoj monolog: „Da nije žalosno bilo bi smiješno. Taj čovjek kao da nikad nije gledao rukometnu utakmicu. Okvalificirati moj kontakt s Jurićem prekršajem za 12 mjeseci kazne može samo neznalica koji nema osjećaja za igru ili ima loše namjere.“

Tvrdi da Jurića nije uopće udario, ponajmanje namjerno: „Da sam ga udario zar bi me mogao i dalje držati, valjda bi se barem zateturao. Odgovorno tvrdim da nije bilo namjere s moje strane, a uvjeren sam da ga uopće nisam udario, možda tek dotaknuo ili okrznuo. Držao me s obje ruke, pokušao sam se otrgnuti i došlo je do tog refleksnog poteza rukom. Svi koji su gledali barem dvije rukometne utakmice znaju da takvih poteza ima na gotovo svakoj utakmici.“

O Varginim motivima uopće ne dvoji: „Stavio se od samog početka u službu Moslavine. Jasno je da je želio utakmicu registrirati 10:0 za kutinsku momčad i onda je morao optužiti mene, ni krivog ni dužnog.“ Po Matulji isključivi krivac za prekid je gostujući igrač Jurić: „Najprije me držao sa obje ruke, kad sam se uspio istrgnuti iz njegovog zagrljaja uhvatio me je ponovno s obje ruke oko vrata i divljački udario glavom u nos. Ostalog se ne sjećam jer mi se u trenutku smračilo pred očima. Jedino sam osjetio udarce po tijelu, vjerojatno je to bilo na gostujućoj klupi kamo me Jurić bacio.“

Gledao je snimku. „Naravno da jesam i na njoj se jasno vidi da je moj potez rukom bio u žaru borbe, ponovno tvrdim nenamjeran.“ Nema opravdanja za svoje suigrače, posebno za gledatelje koji su ušli na parket nakon prekida: „To su jako ružne scene. Nekako i mogu razumjeti reakciju svojih suigrača ali ne i par gledatelja. Nemaju oni što tražiti na parketu. Realno svi su zaslužili kazne ali ovako drakonske ni slučajno.“

Posebno ga peče odnos kazni između Mladog rudara i Moslavine:„To je posebna priča. Ispada da smo mi započeli tuču, da smo samo mi tukli a na snimci se jasno vidi da su  oni započeli tučnjavu, i da su udarali  u stilu boksača. Moja kazna je istovjetna Jurićevoj, koji me je otpremio u pulsku bolnicu. Mislim da to najbolje govori koliko je Varga bio nepravedan i pristran.“

Sve ovo ga je jako pogodilo: „Čekam rasplet cijelog slučaja, u klubu pišu žalbu. Ne osjećam se krivim, niti najmanje.“ Ako Vrećko ne poništi Varginu odluku slijedi najgore: „Ne skinu li mi kaznu sigurno ću napustiti rukomet. Neću biti jedini, razgovarao sam sa nekoliko svojih prijatelja koji će također napustiti ovaj cirkus gdje caruje nepravda. Pa neka onda rukomet igraju Varga i njegovi istomišljenici.“

preuzeto sa labinsporta.com