Evo jedne akademske analize koju sam napisao na lokalnom forumu o RK Požega. Molio bih vas za komentare.
Hvala rukometašima Spačve iz Vinkovaca što su nam pobjedom u Koprivnici 26:28 nad našim direktnim suparnikom za ostanak produljili nadu da ćemo upravo mi biti oni koji će se i dogodine natjecati u ovome rangu!
Ovako izgleda raspored do kraja prvenstva:
24.04.
Požega - KTC
AG Dinas - Koprivnica
08.05.
Koprivnica - Požega
15.05.
Nexe II - Koprivnica
Požega - AG Dinas
Znači, jasno je kao san da moramo pobijediti KTC kod kuće u idućem kolu. Ako tu utakmicu izgubimo, sumnjam u ostanak. Zašto? Zato što mi nikako ne igramo u gostima i pobjedu bi bilo teško, ne bih htio napisati (što ću kada moram), ali gotovo pa nemoguće ostvariti protiv bilo kakve ozbiljnije ekipe. U predzadnjem kolu idemo u goste Koprivnici koja je naš sudavljenik, i realno su s time u prednosti. Zadnje kolo bila bi samo formalnost jer Koprivnica gostuje u Našicama i pobjeda je sigurna. Znači, mi ispadamo.
Ako pobijedimo u idućem kolu, produžujemo nadu u ostanak, ali i ostanak postaje moguća realnost. Zašto sad to? Zato što Koprivnica gostuje u Đurđenovcu koji također nije daleko od ruba ispadanja i njima je isto potrebna pobjeda. S obzirom da je ovo više-manje domaćinska liga, Dinas je domaćin, igra pred svojim gledateljima i odličnim i bučnim navijačima, i za očekivati je pobjedu.
Znači, ako mi pobijedimo KTC, a Koprivnica izgubi od Dinasa (a za to svi u Požeštini navijamo), Koprivnici bježimo za ogromna tri boda! Tada čak ni utakmica u Koprivnici ne bi bila presudna, jer nam ostaje zadnje kolo u kojem isto tako moramo pobijediti Dinas koji bi se pobjedom nad Koprivnicom u prijašnjem kolu spasio i u Požegu bi mogao doći neopterećen. Ako u ovom raspletu ne izgubimo u Koprivnici (znači neriješeno ili naša pobjeda) već tada ostajemo u ligi!
Zaključak! Moramo pobijediti obje domaćinske utakmice, a to znaju i ptice na granama oko Grabrika! Ako se u predzadnjem kolu ne bi izgubilo u Koprivnici, onda bi u zadnjem kolu moglo odigrati i pjevajući!
Samo krojimo svoju sudbinu. Ako ispadnemo, ne možemo ništa nikome reći. Jedino što želimo do kraja je pošteno suđenje, pa što bude! Rukometaši Požege - sretno!