Dragi moji forumaši...
Ja ne bih bio ja, a da nešto ne iskomentiram, vjerojatno bi i na pupak progovorio. Ponekad je to prednost, ali u većini slučajeva se lajavost uzima kao mana, vrlo ružna fizička osobina. Svjestan mogućih posljedica, ipak ću si priuštiti taj luksuz, pa ću sa vama podijeliti neke po meni vrlo bitne stvari. Naravno, radi se o rukometu, ja se ipak na ovom forumu držim te teme, točnije, u pitanju je
RK Ivanić.
Stvari su daleko od idealnog, od prošlogodišnje moćne i kompaktne, na mahove briljantne ekipe, ne mogu reći da je ostala samo sjena, ali realno, ostala je samo sjena. Pa zašto je to tako??? Razloga je mnogo, priča se jedno, radi se drugo, a razmišlja se o nečem sasvim trećem, i gotovo uvijek to ima negativan efekt. Kako je moguće da potpuno ista ekipa u samo dva mjeseca ne uspijeva pronaći zajednički motiv, razlog pod motom svi za jednog, jedan za sve, zar se toliko ne poznajemo da smo izgubili povjerenje jedni u druge, naravno da ne!!! Pa tko je onda krivac??? Treneri kao i uvijek snose posljedice, ovog puta oni nisu jedini i isključivi krivci za takvo, reći ću incidentno stanje...No neshvatljivo je da se 50minuta utakmice igra sa istim igračima, a na klupi ih ima za zamjenu ili odmor, pa i jedan Kiel kroz 60minuta rotira igrače, i znamo da su se pojedinci već dokazali u ovoj našoj drugoj ligi, te su prošle sezone izborili četvrto mjesto na ljestvici. Po meni, razloge treba tražiti i na nekim drugim adresama, jer odjednom,
postali smo skupina individualaca, opterećeni raznim " roditeljskim " lobijima, pa svatko gura nekog svog, što po meni i nije neka tragedija, ali neki jednostavno
nisu i nemogu biti punopravni članovi prve momčadi. Oni će sa vremenom to svakako i postati, ali do tada, to su samo klinci, koji su nezreli, nemaju iskustva, imaju tremu, i nemaju minutažu. Ruku na srce, to sve neće niti imati ako neće igrati, ali zato postoje razne selekcije, rangovi natjecanja gdje će oni stjecati iskustvo za neke nove, veće izazove. Čast pojedincima, koji su već sada dovoljno dobri da nose svoju momčad do pobjede. Nadalje, mogli bi pričati i o odgovornosti stručnog stožera, koji je po meni, sukrivac za početak ove vrlo loše atmosfere koja vlada u svlačionici, ali i oko samog kluba,
jer nije mi jasno kako je moguće trenirati u amaterskom klubu na profesionalnoj razini. Da prevedem ovu tezu, pa kad kažem profesinalizam, onda pod time podrazumijevam plaće, premije, cuga ili klopa. Ta pivica ili pizza, pa to je minimum minimuma koji se mora osigurati, kad već "nema novaca". Svi mi znamo da je za drugoligašku sezonu potrebno od 200 do 400 tisuća kuna, nema tenisica, nema niti pivica, pizza, igrači se ne plaćaju, pa se samo od sebe nameće pitanje, a na šta se troši taj novac!?!?!
Nevjerojatno je da klinci ( 17, 18, 19godina) moraju gubiti cijeli dan na putovanja, igrati tekmu, a kasnije svojim đeparcem kupiti sendvič ili popiti pivu. Nije na odmet spomenuti da rukometaši u Ivaniću nemaju nikakvu plaću, čak si i tenisice od svoga novca kupuju, istina, ostala oprema ( trenirke, torbe, opet trenirke, dresovi ) se svake godine iznova nabavljaju u neograničenim količinama, ne želim niti znati na koje načine ( pod račun, kao dug, kao kompenzacija, višak na skladištu ), pa je svima jasno da se na to novac ne troši. Amateri smo, upravo zato jer nemamo nikakvih primanja, ali sa druge strane, trenira se u tretmanu od 10 treninga tjedno, plus tekma. Nije na odmet reći da na svakoj tekmi, na tribini sjedi čovjek zadužen za statistiku, koji broji sve dobro i loše što su momci tijekom tekme napravili, na posebnom papiru, gdje svaki segment ima svoju rubriku, kako bi se nakon tekme javno moglo upirati u pojedince prstom, a sve za nikakvu nagradu, rekli bi, za dobru volju ili lijepe oči. Treninzi su i dva puta dnevno, imamo i posebnog kondicijskog trenera, fizioterapeuta, pomoćnog trenera i izraubanu prvoligašku zvijezdu koja dobiva bezobraznu svotu novca, a nije trenirao već tri tjedna.
Ako želimo afirmirati mlade iz vlastitog pogona, onda nam definitivno ne trebaju istrošeni igrači, koji vrebaju priliku da nešto zarade.
I sad, koji je zaključak svemu, puno toga ne štima i u ovakvim uvjetima neće niti štimati. Tekme će se i dalje gubiti, pod u najmanju ruku čudnim okolnostima, a mi ćemo plaćati sve one koji nigdje drugdje ne mogu naći rukometni angažman, dok naši neki provjereni frajeri sjede na klupi i ne dobiju niti pivo, bez obzira na ishod pojedine utakmice, a drugi pak nemogu nositi niti lopte na drugoligaške utakmice, ali nijhovi roditelji "kupuju dresove", pa oni
moraju igrati. Volio bih, a smatram da bi bilo najpoštenije kad bi se jednostavno reklo, pa mi nismo za prvu ligu i ne pucamo na mjesto prve ekipe u drugoj ligi, mi smo jednostavno entuzijasti, volonteri
koji najviše od svega vole rukomet.
[uredio schlix - 28. rujna 2010. u 18:00]