MUKU MUČE DA NAS SPRIJEČE, SPRIJEČITI NAS NIKO NEĆE - NOVIGRAD !!!!!!!

I mi smo huligani ? Da, bacali smo baklje, usli u teren, bacili topovski udar, gađali stolicama protivnicke navijace...da ne nabrajam vise...
hahahahaha
budite OBJEKTIVNI !

Ocigledno da si balavac koji nevidi dalje od svog nosa...o rukometu nemas pojma kao ni o navijanju...siguran sam da ce se vecina ljudi na ovom forumu sloziti sa mnom...jedva cekam da vidim da li ce ratnik napisati komentar kao neutralna osoba...

Ja ocu samo da budete realni...je to tesko ?

Kanfanar-Marići   -    Mornar  43-25 (20-10)
Gosti došli sa samo 7 igrača,največi razlog rani početak utakmice 15,30.Osim njih trojce uglavnom su to rez.igrači,tako da to nije ni izbliza bila utakmica nalik onoj kakvoj su ove ekipe znale prezentirati.Poćelo je sa 9-1 i pitanje pobjednika je bilo riješeno,ako je pitanja i bilo.Takve utakmice nikome ne služe osim regularnosti prvenstva.Dobili smo puno golova,ali nije ni čudno kada se igrala obrana sa rukama u đepovima,a na utakmici nismo dobili ni jedno isključenje,gosti mislim 4 min,a ranije na našim utakmicama sve je frcalo.Želim rivalima iz Dramlja što brže konsolidiranje u svojim redovima i brz povratak na raniju kvalitetu koja nije sporna,ali očito nešto trenutno ne štima,poz.

Nakon naše utakmice u Rovinju poša san put Buja da vidim uživo lokalni derbi dviju zemljopisno susjedskih ekipa.Sve ono što sam očekivao od te utakmice obistinilo se ,nemislim pritom na pobjednika ili poraženog,nego na ono što takve utakmice donose sa sobom.Vidim da nisam ostao neprimječen na tribinama i na neki način traži se nekakov moj sud,ali ja ne želim biti nikakav sudac nego želim nešto više reći o takvim utakmicama općenito.

Zapravo takve utakmice počimaju puno prije nego što su terminom zakazane.Imao sam prilike igrati puno takvih utakmica,ranije u rivalstvu sa Marićima,Rovinjom,pa sad pred malo i sa Arenom gdje se nije radilo o lokalnom derbiju,ali o podizanju tenzija svakako što ste i mogli pratiti na ovom portalu.Lokalni derbi su sve samo ne normalne utakmice kao neke druge,protivnici se nabrijavaju tjednima,svi se poznaju,dosta igrača igralo prije za onu drugu ekipu,tenzije uz dana u dan rastu i na kraju sve kulminira na terenu ,na tribinama,a nakon svega i na ovim stranicama.U takvim utakmicama gotovo nikada nije bitan položaj na tablici ili trenutačna kvaliteta ekipa,najbitnije je biti smireniji od protivnika,manje izgoriti,jer u protivnom mi ne igramo svoj najbolji rukomet,često ruke postaju kratke,želja velika,nervoza još veća i činimo greške koje inaće ne činimo,i kada uđemo u takav ritam nemamo kontrolu nad sobom,a samim time ni nad sobom.

pardon,samim time ni nad utakmicom.
Sve to se moglo osjetiti i vidjeti u subotu u Bujama.Tribine pune,sjedne strane Buježi,puno bivših igraća na tribinama,Hrelja,Radošević,braća Bajić,jedan povrijeđen,Grbac i ostali,sa druge strane Ultrasi iz Novigrada,uglavmom mlađi dečki.Ekipe kompletne,puno šira klupa gostiju,domaći izvukli i neke starije koji sa nama recimo nisu nastupali što je još jedan primjer da su ove tekme posebne i utakmica može početi...
meni je počela kod rezultata 7-4 za Buje jer sam tada došao na utakmicu tako da nemogu komentirati nešto što se zbivalo prije toga,a sada o onom kako sam ja sve to vidio iz neutralnog gledišta bez namjere da nekome dajem za pravo,čisto moje stajalište,ali nemojte zanemariti nikako ovo što sam dosad napisao