Svi već znate priču o Crvenkapici, e pa sličan se finiš jučer mogao vidjeti u bujskoj dvorani. Zakasnio sam na utakmicu jer sam dolazio iz Zagreba, ali imao sam što vidjeti u uzbudljivom ostatku. Vjerojatno ćete se upitati kakve sada veze ima mala umiljata djevojčica zvana Crvenkapica sa utakmicom Buje 53 – Pećine pa će Vama sada tata-mata sve objasniti:
Preskočit ću uvod, razvoj i zaplet i direktno se uključiti u rasplet same stvari. Dolazi Lovac Luka sa puškom i satarom pa uhvati vuka na spavanju. Raspori satarom vuka i iz vukova trbuha izvadi bakicu i Crvenkapicu (koje su bile toliko prisebne da su od Miča Bjukenona iz Bejvoča posudile onu malu žutu ronilačku bombulicu sa zrakom). E, tu dolazi veza sa momčadi Pećina koja je na sličan način izvadila Bojmića iz trbuha velebnog Seferagića te ga lijepo upicanila za derbi kola, a možda i prvenstva. Kako se Seferagić ne bi osjećao zakinutim i totalnim gubitnikom, trbuh mu nisu napunili kamenjem, već su stavili jednu ovcu kako bi donekle mogao skočiti sa 9 m.
Došao sam na poluvremenu i vidio kako ljudi stoje kao pred uzničkim zidom pa se pitah gdje su tribine? Ponovo priča o čuvenom domaru pa kako je bilo još 5 min. do početka drugog poluvremena, morao sam vidjeti zbog koje to budale ja moram stajati sa strganom ahilovom tetivom, ne samo ja, bilo je tu i ljudi u godinama, ljudi na štakama…imao sam na katu šta i vidjeti, šepavog debelog čiču koji me podsjetio na Hayaoa Miyazakija – krmeljavog, slijepog, gorostasnog vepra kojeg obuzme demonsko ludilo iz »Princeze Mononoke«. Pustimo sad budalu, i vratimo se drugom dijelu utakmice, vidjeh na semaforu 21-20 pa se obratih čovjeku do sebe:“Vidim, gusto je!?“ Čovjek mi veli: „Iako vodimo, ovo mi ne miriše na dobro. Nikako ne igramo, stisli su nas i igramo njihovu igru.“ Kako ne, mislim si ja, primili ste u poluvremenu 20 golova! Kreće drugi dio koji me strašno podsjetio na drugi dio utakmice u Rijeci kada se Pećine odvojiše na +5, ali sada je to išlo onako lagano i rutinski +1, +2, +3 iz polukontri. Na postavljenu obranu Pećine nemaju rješenja, alibi igra srednjaka i desnog vanjskog, igraju samo preko krila i čekaju dizanje sudačke ruke, tada skače Bojmić sa 10-12 m i „Baaaaam!“- golčina. Zaboravih reći da Pećine stalno drže flastera na Radoševiću, tu ja vidim veliku šansu za Turkovića koji očito nije imao svoj dan (puca golmanu u trbuh, puca preko gola…). Suci glume nekakve frajere, izmišljaju i provociraju kako goste, tako i domaće igrače, razvija se nervoza među igračima obiju momčadi, ali još su i OK sudili u kakvom sam ih izdanju ja znao gledati. Približavamo se zadnjih 10 minuta i sve je izgledalo da će bujska dvorana (neosvojiva tvrđava iliti dvorana bez sjedalica), nakon 2 godine konačno pasti. Obrana Buja već neko vrijeme igra flastera na Bojmiću, ali svejedno nema rješenja za desnu stranu Pećina. Tada totalno odsijecaju Bojmića i Prskala koji jedini nešto igraju, ostali sve nešto prduckaju, al nikako da prdnu. Tada se budi Turković, Turković kojeg se sjećam iz II. Lige konačno povezuje obranu i preuzima odgovornost u napadu jer mu je konačno proradio šut. Bude se polako i gledatelji i cijela momčad Buja diše kao jedan te se sustiže prednost gostiju i vidi se da Buje konačno diktira tempo. Budi se i golman Buja koji za razliku od kolege na drugoj strani nije tokom cijele utakmice nešto pretjerano branio, ali je sada u finišu imao 4 obrane u nizu. Turković namješta probijanje i odmah u napadu zabija, lomi se utakmica oko egala i gosti postaju sve nervozniji jer polako gube već dobivenu utakmicu. Buje 2. minute prije kraja dolazi nakon punih 25 minuta u drugom dijelu do vodstva i dobro igra obranu. Sudac na kraju, kao što možemo vidjeti u svakoj utakmici IHF-a, EHF-a, prvoligaškoj utakmici…daje domaćinima 2 lopte pa bujska dvorana ostaje i dalje neosvojiva tvrđava.
Nisam se imao vremena zadržati s dečkima, morao sam za Rijeku! Pun dojmova na putu za doma polako sam razmišljao o tekmi. Pećine ima širu klupu i stalno rotira vanjsku liniju dok Buje cijelu utakmicu igra sa samo 8 igrača. Muška utakmica, nema šta, drama kao lani Buje 53 – Zamet II, prema svemu pokazanom na terenu najidealniji skor bi na kraju trebao biti X, ali nikako ovu 1 ne treba dovoditi u pitanje! Prolaznu ocjenu kod Pećina zaslužuju golman, Bojmić, Prskalo i Cuculić, dok kod Buja su to Turković (samo zbog finiša), Stojanović i Radošević (nisam vidio prvi dio, ali sam čuo da ga je odigrao maestralno). Ovaj je put Vuk i 7 kozlića nadvisio Crvenkapicu.
P.S.: Buje 53, moja simpatija, postat će mi antipatija ukoliko se pokažu točne špekulacije oko puštanja utakmice Matuljima 2001. To ne bi bilo korektno prema Pećinama koje su ovom utakmicom pokazali da zaslužuju ligu više, kao i činjenicom da su se sportski i prijateljski ponijeli dopustivši igraču Buja (Stojanoviću) da sa njima trenira.