Za
DRUG:
1. Kako ne bi Dubrovački trubaduri bili face!!!!
2. S mojeg kuta gledišta nisam pretjerao pa u prilog tome pročitaj sljedeću pričicu:
Buje osvojiše prvenstvo i igrače se tješi da ukoliko ponove taj uspjeh, poduzet će uprava i stručni stožer sve potrebno kako bi sljedeće godine zaigrali 2. hrl zapad. Dosta toga navodno nije bilo na njihovoj strani počevši od mladih naraštaja pa do onog najbitnijeg - love. U redu, dečki su ekipa, izlaze, pijuckaju...kreće nova sezona i javlja se prva prepreka - ljepilo u dvorani. Stara bolna točka bujskih rukometaša. Dečki već protiv Zameta II vide da klinci iako fizički inferiorni imaju puno bolje šuteve od njih jer su jadni, bez ljepila, prisiljeni gurati loptu i to nikako ne sliči na ozbiljan šut. Dečki odluče tomu stati na kraj i počmu ignorirati kućni red dvorane i bivaju izbačeni iz iste. Sada se klošarski provlače kroz dvorane u Poreču i prisiljeni su odgađati domaće utakmice. Najtanjih živaca i najmanjih muda, brod koji naizgled tone, napušta prvi razigravač S. Drakulić i Buje ostaje samo na Radoševiću koji ima problema s koljenom. Što kroz gušt, što kroz dišpet dečki igraju i cijelo su vrijeme u vrhu tablice. Konačno se ta satira sa dvoranom i ljepilom okončala i bujski rukometaši konačno igraju rukomet sa svim instrumentima u svome domu. Korak po korak bujski dečki osvajaju po drugi puta ovu ligu i očekuju od uprave da oni ispoštuju svoj dio pogodbe. Međutim, dečki bivaju nasamareni i iznevjereni, te puni duševnih boli, prema takvoj upravi ne osjećaju nikakvu moralnu ni pravnu obvezu. Bajiću ne treba puno da šizne i sve ih pošalje u 3pm, Turković odlazi u Umag ili Poreč, Šimičić odlazi u Poreč ili Buzet. Odlaskom dvojice Porečana odlaze i ostali, među kojima je prvi golman Rudonjić. Takvim razvojem situacije, Radošević, opravdavajući se ozljedom koljena, odluči se od aktivnog igranja oprostiti kao dvostruki prvak i stavlja tenisice o klin te odluči obnašati samo funkciju trenera. Buje trenutno na klupi ima dva obrambena igarča prez zalaskom karijere, lijevo krilo, desno krilo u podmaklim godinama i pivota. Stojanović vidjevši da tu nema kruha, kako je već na faksu u Rijeci, zahvaljuje se Bujama na svemu pruženom i odlazi igrati za Kozalu. Kako buje nema desnog vanjskog, sve se svodi da su Buje ostale na dva lijeva krila, 2 obrambena halfa i troje klinaca koji su navijali protiv Pećina i svakom gledatelju ponosno obznanjivali kako će dogodine biti registrirani. U takvom sastavu i Novigrad ima šanse!
Ovo je moja štorija o Bujama kojoj fali happy end, ukoliko ga tko nazire neka ga napiše!
[uredio tata-mata - 11. svibnja 2010. u 13:21]