Taman sam složio pravi tekst i kad sam ga htio poslati ... puf!!! blokirao server na sportnetu.
E nema mi druge nego pokušati ga ponovo sastaviti.
(Naravoučenije: Kopiraj tekst prije nego ga pošalješ!- već je to netko prije rekao!!!!)
Nema smisla komentirati ovu tematiku (suđenje) jer se svi rukometni dužnosnici s druge strane (suci, nadzornici, predstavnici saveza, ma kojega bili; s prve strane su klubovi) uvijek skrivaju iza propozicija, pravilnika, propisnika itd.. i neće nikada priznati svoje greške.
Na kraju postoji famozna formulacija: "Suci trebaju dosuditi ono što vide po svom slobodnom sudačkom uvjerenju, na što ništa ne može, niti smije utjecati"
Prva strana (klubovi) bi trebali učiti svoje igrače, trenere i službene predstavnike da se fer, korektno, pristojno i športski ponašaju na terenu i da ne prigovaraju na sudačke odluke, pa tako sucima ne bio davali povoda da svoje pogreške zaštite žutim i crvenim kartonima ili isključenjima na 2 minute.
Međutim, kada se dogodi sasvim slučajno, pogreška suca, ne bi na nju trebali reagirati nepristojno i vrijeđanjem istih, već bi, što je propisnikom dozvoljeno, službena osoba (službeni predstavnik ekipe) mirno i pristojno
prigovorila nadzorniku, a potom i sucu i ukazala im na učinjenu grešku. Tada suci ne bi imali štofa za izricanje kazni i to bi možda utjecalo na njih da smanje broj pogrešaka. A kad bi i na tako pristojni prigovor zaradili žuti ili ostale kazne, trebali bi obje ekipe povući svoje igrače s terena.
No, poanta svega što se sa suđenjem događa na našim terenima nije u njihovom lošem suđenju. Najveći je problem što većina sudaca (čast izuzecima) misli da se rukometne utakmice priređuju zbog i za njih i vjerojatno bi i dalje sudili kada bi revoltirane ekipe i njihova vodstva, nakon lakrdije od suđenja, povukle svoje ekipe s terena.
Pa valjda su svi u dvoranu došli njih gledati i ocjenjivati jesu li dobro ili loše sudili. Sama utakmica nije uopće bitna.
Prvotni tekst mi je bio puno bolji, sjeo mi je od prve, no godine su učinile svoje (sve teže činim dvije stvari jednako dobro jednu za drugom ... he, he,).
Nadam se da ćete shvatiti poantu!