Vidim da ste se u par prošlih postova indirektno dotaknuli i moje malenkosti, kad ste uspoređivali sadašnju i bivše generacije odeminih igrača.
Pošto sam prozvan, a imam što za reći, reći ću samo ovo:
- kroz dugi noz godina od kada sam ja u ODEMI (Ada prici, Ponikvama, Jedinstvu, Jedinstvo ODEMI kao pravnim prednicima) u klubu je bilo na stotine dobrih i loših i onih prosječnih igrača;
- klupski duh i prijateljstvo u nekim su generacijama bili jače, a u nekim slabije izraženi;
- nekih godina je, ukupno gledajući, ekipa bila uspješna (osvajali smo prva mjesta i kroz kvalifikacije ili direktno plasirali smo se u viši rang natjecanja), a nekih manje uspješna (čak i do ispadanja iz lige u kojoj smo se natjecali);
- no bez obzira na kvalitetu igrača koji su branili boje našeg kluba, uvijek su svi nastojali dati svoj maksimum u igri no pri tom se znalo i pogriješiti i podbaciti (znate kad se netko digne na lijevu nogu ili se uopće ne može dignuti nakon prošlonoćnog pijančevanja);
- tako je to s različitim ljudima, njihovim različitim psihičkim, fizičkim i motoričkim sposobnostima, rukometnim znanjem itd....
No jedno je sigurno (osim u dva navrata kada je u klubu bila nekolicina igrača kojima igranje rukometa nije bila najvažnija stvar na svijetu, a s takvima smo se znali sami obračunati), klub je prisutan u Hrvatskom rukometu već 35 godina i svojim je rejtingom privlačio mnoge igrače da u njemu pokažu, ili dokažu, da nisu za otpis, odnosno da u njima postoji neka igračka perspektiva.
Generacije iz kraja devedesetih i početka novog milenija u svoje su vrijeme pokazale da, kad se svi zdušno bore za boje svojeg kluba, dobar rezultat nije neostvariv san ili nedostižan cilj. Splet okolnosti s kojima se naš klub nikada nije služio, nažalost nas je udaljio od plasmana u viši rang natjecanja.
Mnogi kažu da treba osim dobre igre i dobra "logistika" (mislim da svi znate o čemu govorim), no ne mislite li da tada ono najosnovnije (u zdravom tijelu zdrav duh) gubi svoj smisao , jer kako može biti ijedno od toga kad se do trijumfa dođe na nepošten način.
Današnja generacija odeminif igrača je po prosjeku godina jedna od najmlađih u ligi i ne može se od njih tražiti da preuzmu ulogu favorita i postaviti im visoki cilj plasmana u II ligu. No to ne znači da će se oni predati i šapkom pasti, usrat se u gaće, kad se nasoprot njima pojave "favoriti" predodređeni za pobiranje lovorika i šlaga na kraju priče.
Ti mladi dečki, dobro trenirani i vođeni našim trenerom Carpom, pomrsit će mnogima račune, a ako uspiju neki pregovori o pjačanjima do kraja prosinca, možda si i uključimo u borbu za sam vrh.
Jedina moja sugestija našem i drugim trenerima, ne zapostavljajte lošije igrače jer i oni će biti jako dobri ako im se da povjerenje, pogotovu u situacijama koje svaku ekipu mogu zadesiti (ozljede, bolesti, spriječenost za nastup i sl.) u najodlučnijem trenutku (zar nismo mi u jesenjm dijelu prošlog prvenstva bili očiti primjer- vrh ljestvice s 3-4 top igrača u pratnji rezevista).
I konačno, ne trba trošiti vrijeme na to koja je generacija igrača u bilo kojem klubu bila bolja, a koja lošija, nego se prihvatiti posla i postići što bolji rezultat s onim s čime trenutno raspolažeš i raditi na tome da se igrački kadar popuni s onim što ti nedostaje ili nemaš dovoljno dobra rješenja.
Znam da sam možda zabrijao, no mislim da bi to prepucavanje između Hrvaca i Carp, a i nekih drugih trebalo završiti. Kritike i komentari, da, ali prepucavanja i vrijeđanja, ne.
Da ste mi zdravo i živo, pozdravlja vas vaš Gavrilović Ivo!