Jedna me je stvar jako zainteresirala.
Gdje su sad svi ti ODEMINI dušebrižnici koji se naslađuju svakim našim lošim rezultataom.
Pa niste se valjda preplašili starog kenjca gjingji-a što se usudio predstaviti na forumu. Možda vas je kao strah, jer nedaj bože da gjingji dozna tko ste, vjerojatno bi vam polomio sve kosti.
"Pa svi znate (ili većina) kako sam grub i rabijatan igrač ja u svoje vrijeme bio".
I mnogo jači i teži igrači od mene se nisu usudili ulaziti samnom u duele jer bi dobili po piksi (pitajte mog prijatelja Krušku- zagrebački ARK Mladost, ako meni ne vjerujete).
A posebno sam "blag" bio prema sucima (vojnički remen na kraju utakmice Jedinstvo ODEMA - RK Metalac iz Siska, kad nam dosude sedmerac u zadnjoj sekundi utakmice kod nerješenog rezultata, a čovjek je ušao iz mrtvaca s desnog krila pored našeg igrača koji je stajao izvan šesterca i uopće se nije dotaknuo sa suparničkim igračem; naravno metalac zabija gol i ne možeš reći da suci nisu direktno utjecali na rezultat, isto baš kao što nama nisu dosudili sedmerac protiv Medveščak, pa makar mi i ne zabili gol).
E takav sam bio, no godine su učinile svoje. Dale su mi mudrost, koju većina vas klinaca nemate i nećete ju brzo prikupiti, odnosno steči, ako budete tako čvrsto stajali iza svojih klimavih uvjerenja, a ne uvažavati što vam zbore stariji (gle sad sam se uhvatio kao da svom sinu solim pamet, a on je "najpametniji, najzgodniji i najmudriji klinac na svijetu", jer je moj).
Naročito mi se svidio ovaj mali vozimir, mora biti da je on isto tatin sin!