Prvo bih čestitao svim igračima, našem novom treneru Kikiju i tehniku Zlatku što su uspjeli upisati 2 boda na teškom gostovanju kod Pastele.
Za pobjedu su zaslužni svi igrači, trener i vodstvo kluba jer je pristup utakmici od prve minute bio puno ozbiljniji i konkretniji nego što je to bio pristup protivničke ekipe. Od početka susreta kontrolirali smo igru dobrom obranom i raznovrsnim učinkovitim rješenjima u napadu. Po tko zna koji put, utakmicu je do pobjede doveo kolektivni duh i angažman pojedinaca.
Moje prisustvo na klupi ODEME nužno je zlo jer želim, hoću i mogu sa "svojim" igračima, trenerom i tehnikom podijeliti i veselje (ovaj put je bilo tako) i tugu (porazi od Metalca /-1/, Bedeksa i Zagreba 3 /-2/ ) nakon odigrane utakmice i to mi nitko ne može oduzeti. Pa zato i jesmo u tom i drugim športovima.
Ako koja moja riječ ili postupak pomogne ili odmogne konačnom uspjehu našeg kluba, a ja iza svojih postupaka uvijek stojim, onda sam zajedno s igračima i trenerom spreman snositi posljedice ili pak pobrati lovorike. Jedno je sigurno, moji prigovori nisu zlonamjerni i njima samo pokušavam ispraviti one stvari koje pojedinci ne mogu sami ispraviti. Jedno od mojih načela je saslušati svakog govornika što ima za reći, a tek nakon toga donositi sud o izrečenom. Ako sam ja taj o čijim se verbalnim ili drugim ispadima donosi sud, uvijek ću prihvatiti dobronamjernu i pozitivnu (ispravnu) kritiku ili sugestiju.
Koliko sam puta objašnjavao igračima i trenerima da im se ne isplati prigovarati sucima, jer njihova je zadnja i jedino što prigovorom možeš učiniti jest oštetiti svoju ekipu, bilo rezultatski, bilo novčano (plaćanje kazni HRS-u). Nadam se da su se neki od protagonista prepoznali u ovoj maloj sličici, a umalo nas je i u ovoj utakmici nepromišljenost pojedinaca koštala bodova.
Na kraju bih samo potvrdio Carpovu teoriju: "Remorker je u magli, na mirnom moru negdje oko Miramarske, neoprezno naletio na plutajuću minu!".
[uredio gjingji - 16. ožujka 2008. u 22:41]