Ivano Balić, kreator svih uspjeha hrvatske reprezentacije, najbolje zna kako se osvajaju medalje. Bez njega put do medalje na Europskom prvenstvu bit će znatno teži. Povijest nas uči da i s Balićem naši nisu osvojili europsku medalju, a dominiraju na globalnim natjecanjima.
Za razliku od ostalih velikih natjecanja, na Europskom prvenstvu Vaša trofejna generacija dosad se nije proslavila. Koji je razlog tome?
- Glavni razlog je veća kvaliteta rukometa nego na Svjetskom prvenstvu ili Olimpijadi. Na kontinentalnoj smotri svaka je reprezentacija jaka, dosta je teških utakmica, a cijela naša dosadašnja igra bazirala se na rotaciji tek sedam do osam igrača. U takvim okolnostima do završnice bi redovito dolazili maksimalno iscijeđeni, što nam je, u ključnim dvobojima, predstavljalo nepremostiv hendikep. Danas je situacija bitno drukčija, stoga, cilj nam je medalja, kako bi se, pod stare dane, mogli podsjetiti da smo sudjelovali i na Europskom prvenstvu.
Koliko činjenica da lovite svoje prvo odličje na EP-u može biti motivirajući faktor?
- U našem slučaju nije tako. Svako novo natjecanje ovoj reprezentaciji predstavlja novi veliki motiv. To je ovoga puta možda izraženije stoga što na posljednjih par prvenstava ništa nismo osvojili. Međutim, takvom raspletu, u Švicarskoj i Njemačkoj, malo je pridonio umor, malo ozljede, a u dobroj mjeri i saznanje da nam nije bilo dozvoljeno da ostvarimo nešto više.
Konkurenti i ovoga puta dolaze iz standardnog kruga rukometnih sila.
- To je uvijek šest, sedam istih reprezentacija - Njemačka, Francuska, Španjolska, Island, Danska, plus Poljska koja se u posljednje vrijeme ubacila u to probrano društvo. U skupini onih koji bi pak mogli iznenaditi domaćini su Norvežani, Slovenija, Mađarska... U svakom slučaju, danas je broj europskih reprezentacija koje aspiriraju na najviši plasman znatno širi i izjednačeniji negoli je bio ranijih godina.
U Stavangeru, u skupini A, startamo s Poljskom, slijedi Češka, pa Slovenija. Potom, tri selekcije idu u drugi krug gdje se križaju sa grupom B (Danska, Norveška, Rusija i Crna Gora).
- Pa dobro, iako grupa nije lagana mislim da možemo dobiti sva tri dvoboja. No, treba biti oprezan, jer se, isto tako, može dogoditi i neki neplanirani poraz. Najvažnije je da nas zdravlje posluži, tada će sve biti mnogo lakše.
Može li neuspjeh s posljednjeg velikog natjecanja, kada smo na SP-u u Njemačkoj sa samo jednim porazom ostali bez polufinala, našoj momčadi predstavljati dodatni pritisak?
- Ne, upravo suprotno! Tada nam se poklopio loš dan, sa suđenjem koje je bilo naklonjeno Francuzima, i to su, po meni, jedini uzroci poraza. S druge strane, ne smijemo zanemariti činjenicu da je svakome od nas čast igrati za reprezentaciju Hrvatske, odazvati se pozivu izbornika, izgarati na terenu. Tako će biti i u Norveškoj. Ne bojimo se nikoga.
Ovih dana u Francuskoj se odigrava Svjetsko prvenstvo za žene na kojem sudjeluju i naše rukometašice. U najavama uoči natjecanja iz ženskog tabora često puta je isticano kako žele krenuti vašim stopama. Visoke ambicije, u nekim izjavama, sezale su čak do poluzavršnice. Sjećate li se što je bilo presudno 2003., kada je momčad predvođena izbornikom Linom Červarom, u pohodu na vrh svijeta, stigla do prvog velikog uspjeha, zlata na SP-u u Portugalu?
- Tada se milijun stvari moralo poklopiti - sreća, borbenost, zdravlje, kemija u momčadi, kako izvan terena, tako još i više na terenu. Ma, mi smo doista imali sreću da smo se našli na oba polja. A što je bilo ključno? Mislim da nam je onaj nesretni startni poraz od Argentine pomogao da se trgnemo i shvatimo kako u svakoj utakmici trebamo dati sve od sebe, doslovno od prve do posljednje minute. U Portugalu se to najviše moglo primijetiti, ta borba za svaku loptu, bacanje na glavu. Na kraju nam se i sreća osmjehnula. No, trebalo je znati isprovocirati je.
Kad već spominjemo kemiju, je li važnija ona na relaciji trener - momčad ili pak, već spomenuta, kemija unutar momčadi?
- Ha, ha, ha, ovo je nezgodno, pravo trik pitanje! Ali ovako ću reći - iako je doista važno i jedno i drugo, možda su za nijansu bitniji odnosi koji vladaju unutar momčadi. Na sreću, u našoj reprezentaciji riječ egoizam nepoznat je pojam, ne postoji želja za nabijanjem osobne statistike, već su svi igrači, od prvog do zadnjeg, maksimalno podređeni rezultatu, odnosno, pobjedi u svakoj utakmici.
PODRŽAVAM PUT HRVATSKE U EUROPSKU UNIJU, ZATO SAM SUDJELOVAO U PREDIZBORNOM SPOTU
Posljednju predizbornu kampanju, kao što je i u prijašnjim slučajevima bio običaj, obilježili su propagandni spotovi niza sportaša. Između ostalog, brojne komentare, pozitivne i negativne, izmamio je video spot u kojem sudjeluje splitski rukometni dvojac - Ivano i Pero.
- Pa, prvo, važno je znati da Pero i ja nismo članovi niti jedne stranke, već smo, u ovom slučaju, prvenstveno podržali stranu koja se svojim djelovanjem zalaže za ulazak naše države u Europsku uniju. Mislim da je upravo to želja većine mladih u Hrvatskoj. Osim toga, mi koji putujemo svijetom nebrojeno puta smo se mogli uvjeriti da nas vani tretiraju, blago rečeno, kao Balkance, pa, ako ništa drugo, želimo u Uniju barem radi toga, da možemo mirno prijeći granicu. Da zaključim, pozvani smo da podržimo put Hrvatske prema Europi, odazvali smo se pozivu, ali što je jako bitno - to nema apsolutno nikakve veze sa hrvatskom reprezentacijom. Stoga, iskreno se nadam da nam naši navijači koji simpatiziraju druge stranke taj potez neće uzeti za zlo, jer u cijeloj priči ipak je ključno da mi na terenu, u državnom dresu, dajemo sve od sebe, da ljudi cijene našu borbenost, da dišemo kao jedan. Po tome su nas uostalom i prepoznali i iz tog razloga nas vole - poručio je Ivano Balić.
TEK DOGODINE ĆU ZNATI HOĆE LI NASTUP NA EP-u SPRIJEČITI TRBUŠNI ZID
Ozljeda trbušnog zida natjerala je najboljeg rukometaša svijeta, splitskog virtuoza Ivana Balića, da iz Pamplone put Hrvatske krene gotovo mjesec dana ranije od planiranog 26. prosinca, datuma kada se pripremama reprezentacije za Europsko prvenstvo, što se u siječnju igra u Norveškoj, trebaju priključiti svi internacionalci.
U trenutku kada smo ga nazvali spremao se krenuti na pregled kod liječnika.
- Ozljedu vučem nešto više od mjesec dana, boli me, ne mogu igrati sa 100 posto mogućnosti. Točnije, mogu igrati, ali svakim novim opterećenjem stanje se samo dodatno pogoršava. Stoga, ovih dana po Zagrebu obilazim doktore, kako bi što prije startao s adekvatnom terapijom - naglasio nam je Ivano na početku razgovora.
Vrijeme leti, hoće li oporavak biti dovoljno brz kako bi ste bili spremni za "akciju Norveška"?
- E to još ne znam, po tom pitanju bit ću pametniji početkom godine.
Znači li to kako postoji mogućnost da propustite prvo veliko natjecanje u 2008., na određeni način, uvertiru pred Olimpijske igre?
- Pa da, i to je moguće, sve opcije trenutno su otvorene. Ipak, zasad se time još ne opterećujem, nastojim ostati pozitivan, te doista optimistično gledam na cijelu situaciju. Do siječnja ima još dovoljno vremena, zato je teško sada dati neku ozbiljnu procjenu kako će se stvari oko ozljede odvijati.
glas dalmacije.com
cafe un kolač,bitte
