MALMÖ - U odlučujućem dvoboju sa Švedskom odigrali su jako loše, izgubili su 25-29 i nimalo nije teško priznati - hrvatska reprezentacija nikada nije odigrala tako očajnu utakmicu na velikom natjecanju. Naravno, odnosi se to na period nakon 2003. kada su postali svjetski prvaci.

Fotogalerija

- Mi smo dobili Argentinu s 18 razlike, oni Šveđane sa pet, a Šveđani nas sa pet. Tko je tu lud? Nikada, baš nikada reprezentacija nije odigrala lošiju utakmicu. Posebno Balić, to je nevjerojatno, rekao je ljutiti ZoranGobac nakon poraza.

Istina je, tako zaista ne igra najbolji igrač svijeta, no, osim Zrnića i Vorija, Lackovića...nitko od naših nije zaradio ukupno prolaznu ocjenu na cijelom turniru.Da su Šveđani nervozni koliko i naši, pokazalo se sredinom poluvremena kada su imali igrača više, a naši su se dvaput obranili i pritom zabili pogodak. Nije nam to donijelo prednost jer su istom mjerom s igračem manje uzvratili i domaćini odmah nakon toga poslije još jedne tehničke Balića koji stvarno nije bio onaj pravi. I on je griješio puno, teško se sjetiti takve njegove loše partije.- Nudili su nam se, čak smo i bili solidni u prvom dijelu. Zatim smo pali u crnu rupu, ali smo se opet podigli iako smo i dalje griješili. Vratari nam opet nisu pomogli, ne znam kako to objasniti, rekao je Slavko Goluža.

- Svega je tu bilo, bili smo loši na cijelom turniru. Cijelo smo se vrijeme tražili, u obrani, u napadu, u polukontri, u svemu. Bilo je ukupno tek par bljeskova, no sve zajedno premalo da se izbori polufinale, zaključio je rezignirani Balić.

Igrati protiv domaćina, i to protiv nekog od Skandinavaca stalno u egalu ili u zaostatku, uvijek je bila nemoguća misija. No, naši su se i sami nudili greškama u serijama. Da su bili kao dan ranije, mogli su se odvojiti u prvom dijelu jer su i Šveđani bili loši, dobri samo u hrvanju u obrani koje su im španjolski suci prilično tolerirali.

Alilović je opet bio loš, s tek dvije obrane u 30 minuta, napad jalov sve do odmora. Obrana tek nešto bolja protiv suparnika, koji se ničim nije istaknuo.

Početak drugog poluvremena bio je još gadniji i Balić je nastavio griješiti pa je doslovno poludio kad je nakon jednog neuspjelog napada odlazio na klupu. Uvijek je bio temperamentan, no takav nikad nije bio.

- Bacio sam par lopti u aut? Svi vi koji toliko dugo pratite rukomet, valjda znate zašto je tako...

Stisnuli su naši u završnici, gotovo su i stigli manjak, no loše reakcije Pešića na vratima u napadima sa švedskim igračem manje nisu nam ostavile puno izgleda. Dvaput su mu zabili iz mrtvog kuta, novog povratka nije bilo.

Vratari su nam se opet uklopili u očajan dojam, kao i protiv Danske i dosta su kumovali ovoj sramoti.

- Nisu dečki zaboravili igrati. Jednostavno su previše griješili, falilo im je stalno koncentracije. No, trebamo se još jednom dići i preko Poljske izboriti kvalifikacije za OI u Londonu. To ne smijemo 'zaribati', to nam je sada najvažnije, bilo je to najvažnije i kada smo dolazili u Švedsku, zaključio je Goluža.

Istina je, Hrvatska je od samostalnosti propustila samo jedno natjecanje, ono na OI u Sydneyju 2000.