Ogavno je kako su neki ljudi dvolicni i okrenu se kako vjetar puhne...
Iskreno, drago mi je za Kopljara, mislio sam da moze, ali da ovako moze ni u snu, utakmica zivota sigurno, i to kad je bilo najpotrebnije. Kritika je uvijek zdrava, i nakon dobre i nakon lose partije, pretjerivanje ne, a mi smo majstori u pretjerivanju.
Sto se tice Goluze, ja sam jos uvjerenja da je utakmica bila kriticno vodjena, pocevsi od prvog time-outa do kojeg su oni bili katastrofalni te nakon kojeg su nam napravili seriju od 4-0 ako se ne varam. Forsiranje Bicanica koji je za Kopljara pi*kica kakve nema, covjek nijednom ni pogledao gol nije dok utakmica nije bila odlucena, vadjenje Cupica koji je bio u transu i vjerojatno bi zabio da je pet Omeyera stajalo na golu, opet ne igranje Lackovica u drugom poluvremenu i sumnjam, al stvarno sumnjam da je Goluza bazirao taktiku na neigranju Balica i da ih je to iznenadilo, Balic bi sigurno pomogao sa svojih 15 minuta.
Dok igramo ovakvu obranu, dok Mirko ovako brani, kad uhvatimo onakav zalet i kad su igraci ovako motivirani igramo najljepsi rukomet na svijetu i nama tada na klupi moze stajati Lino, Keta ili rukometni Mourinho, sasvim je svejedno, postajemo nepobjedivi.
Isto tako ne smijemo zaboraviti da su ti Francuzi izgubili od Mađarske, Spanjolske, jedva pobjedili Sloveniju, i da bude odma na cisto, ne umanjivam pobjedu nasih, drago mi je da smo ih ovako pobjedili nakon svega, ali treba biti iskren i priznati da Francuzi nisu oni Francuzi na koje smo navikli na ovom turniru.
Euforija je logicna nakon svega? Ili pak ne? Sacekajmo Srbiju, onda nam dajem za pravo da budemo ovakvi, ili se vracamo na pljuvanje svih onih koje danas velicamo kao nakon Spanjolske.
[uredio Sherlock_7 - 25. siječnja 2012. u 00:59]