Kao skamenjen sjedim pred Tv-om kad je svirao kraj. Nisam se usudio povjerovati da je rezultat na ekranu u našu korist!
Nakon svih onih polufinala i finala ... pred sobom imam sliku Balića kako plače u Metličićevom zagrljaju nakon posljednje velike pobjede protiv Francuske... a kad je to bilo... u međuvremenu smo ih imali za dlaku nekoliko puta i svaki puta su iskočile sive eminencije u obliku sudačkih odluka u prvi plan i zatrovali okus poraza.
Dva momenta mi odmah padaju na pamet: Balićeva eksplozija jučer pred novinarima i Balićev sukob s Karabatićem.
Eksplodiravši pred novinarima i rekavši jasno i glasno "Sad je dosta!" riskirao je puno toga, čega mi nismo niti svjesni!
Stoga je dobro da ga je Goluža čuvao izvan igre odnosno da je napravio koliko je trebalo i da je sačuvao svježinu jer ima još puno utakmica do kraja. To je bio i strateški potez jer povući Balića iz igre bilo je posljednje što su Francuzi očekivali, pa su i obranu spremili za naš napad s tipičnim balićevskim vođenjem! he-he. Nisu znali do sada da mi imamo Kopljara i s omalovažavanjem su pristupili toj strani napada!
Balić je dakle riskirao da ga svi operu na ovakvim portalima jer je ispalo da se nakon učinjenih tehničkih greški (a nitko ne govori o izrađenim i namještenim prilikama koje nisu kapitalizirali oni koji su trebali!) vadi i opravdava sucima! Riskirao je ukore i doveo se u situaciju da ga sive eminencije koje vode hrvatski rukomet da bi se ulizale europskim sivim eminencijama koje vode europski rukomet zauvijek izbace iz reprezentacije... Riskirao je da ga samozvani sportski novinar RTL-a izbijeljenih zubića i ručica koje nisu digle ništa teže u životu od notebooka, javno izruguje pred gledateljstvom! ...
Ali Balić je znao da se to jednom moralo reći kao što uvijek zna postupiti u ključnim trenutcima; jasno i glasno, unio se u lice novinarima, potpuno mokar, blijed i bijesan kao pas, izgledajući pri tome dovoljno uvjerljivo da njegovo" E sad je dosta!" znakovito zazvoni na svim tv kućama koje su prenosile vijesti s europskog prvenstva!
Sad je zaista dosta!
On se nije opravdavao za poraz, on nije rekao da bi drugačije suđenje promijenilo naš poraz, on nije tražio izliku za svoj loš dan. On je samo tražio da suci konačno počnu raditi svoj posao! Igrači čine greške, pa uostalom na greškama protivnik gradi pobjedu, ne pobjeđuje se ako nasuprot vas stoji savršena momčad, "bezgrešna" momčad, već momčad koja je pogriješila barem jednom više nego vi. Greške igrača su dio igre i na njima je da ih isprave. Na sucima jest da te greške jednako vrednuju i ako treba kažnjavaju predviđenim pravilnikom te da na taj način omoguće jednake uvjete borbe suprotstavljenim momčadima. Sudac mora odraditi svoj posao jednako odgovorono kao vozač tramvaja ili liječnik koje bi i te kako sankcionirali za njihove greške! I najbolji među njima će prosuditi pogrešno ako nema dovoljno dobar pregled igre ili ako je brzina igre nadmašila njegovo opažanje. Ali to su slučajne i nenamjerne pogreške, pa što ih je manje, sudački par je bolji. No ako Vam se kontinuirano događaju situacije sa sucima (ma sjetite se Danaca i poludjelog Červara ili finala u Zagrebu) kakve smo tako strašno znali okusiti u tim slavnim utakmicama, onda morate jednom prsnuti i reći "E sad je dosta!" Ja nisam Superman, ja sam samo Ivano Balić!
Ali ne, ipak se to od Balića ne očekuje! je on u megalomanskoj hrvatskoj narcisoidnosti mora biti superman iako se tako ne zove, jer on mora razigrati umrtvljenu igru, kad ju razigra dotrčati i dati gol umjesto onoga za koga je ta igra razigrana, jer taj će fulati zicera, ali ako ne stigne onda mu se predbacuje da nije dao niti gola po utakmici, mora igrati i presijecati lopte u obrani, i odmah otrčati i biti inventivan u napadu, on mora kad ništa ne ide probiti obranu, istrpiti udarce koji bi onesvijestili prosječnog muškarca da eventualno isključe nekoga na njemu, i na kraju biti onaj tajni adut koji će nevjerojatnom majstorijom zabljesnuti obranu i dati neki od balićevskih golova, jer sve ispod toga je ispod onoga što on jest! Pa onda ako u svom tom nastojanju napravi tehničke greške (je li itko brojio Duvnjakova valjanja po podu i promašena dodavanja u prvom dijelu natjecanja?) ispast će najgori igrač utakmice!
Halo, ljudi?!
Balić se nikada nije žalio na svoju ulogu iz razloga jer je to njegova sudbina, on je rođen zbog nje! On to voli i još uvijek je najbolji u tome što radi!
On nikad nije htio svojatati tuđu dobru igru ili tuđu pobjedu, i uvijek će prvi priznati ako ga netko nadigra!
Ali, ljudi sad je dosta! Meni je puko film! Zaista je dosta da se neke reprezentacije mjere jednim mjerilima a druge drugim! zaista je dosta da se Vorija ispati i izmuči nesuđenim prekršajima do krajnjih granica, a iste stvari se njemu sviraju kao prekršaj ili isključenje! Dosta je da se Karabatiću u finalu u Zagrebu ne svira dvije minute isključenja iako je izravnim udarcem u vrat zaustavio Balića, ali Balić je "jaka životinjica" kako je to jednom rekao Červar i dočekao se na noge kao mačka! Možemo samo sanjati kako bi izgledao kraj te slavne utakmice da je Karabatić dobio isključenje par minuta prije kraja, kao što je zaslužio! Pa što ako je kraj, pa što ako se isključenja obično ne sviraju na kraju, zar je onda dopušteno nekoga ubiti da bi se pobijedilo (jer takvim udarcem u vrat služe se karatisti, ne zaboravite, za umrtvljavanje protivnika!) i ne dobiti pri tome ... niti isključenje!! Da bi taj isti Karabatić to ponovio i danas na Bičaniću, doslovno ista slika, ista minutaža, prljavo da prljavije ne može biti, silinom od koje je taj fini dečko Bičanić, doslovno kao odrezan sjeo na pod! u jednom trenu mi se učinilo da je gotov!
Na svakom prvenstvu kad-tad se ukazala Orwellova životinjska farma i njegova legendarna "sve su životinje jednake, ali neke su jednakije od drugih" oživotvorila bi se poput nekog bizarnog filma pred našim očima.
E pa sad je dosta. To je htio reći Balić!
Dajte nam suce koji će biti dostojni zadatka.
Dajte nam suce koji će zaista moći jednom javnosti pokazati apsolutno i neporecivo tko je bolji - mi ili oni!
I to smo dobili!
Dobili smo suđenje koje vjerojatno nije bilo bezgrešno, ali je bilo suđenje koje je jednako tretiralo oba protivnika i koje je sankcioniralo "udarce ispod pojasa" obje strane i omogućilo da se igra razvije.
A samo nam je to trebalo. Samo to. Svih ovih godina samo smo to tražili. Samo malo fair-playa.
Zato je ovo velika pobjeda jer to nije pobjeda samo rukometa, već pravde i ljepote! Dugo čekana, dugo sanjana, toliko smo joj se dugo nadali da smo pomislili kako je beznadežna!
I onda je Balić rekao "E sad je dosta!"