Zapravo kaduspoređujemo igru Duvnjaka i Balića, oni su toliko različiti da ih se ne možeuopće uspoređivati. To je kao da uspoređujete klimatske uvjete Adelbodena iMakarske. U tolikoj mjeri bespredmetno da ispadne smiješno.
Međutim, postoji nešto što svaki vrhunski igrač a pogotovorazigravač mora imati da bi ga nazvali vrhunskim, a to je ideja ikoncentracija.
Ivanov nevjerojatno visok kvocijent inteligencije i maštakoja je ponekad na rubu intuicije oživotvorujusvaku njegovu ideju koja bi ostala tek imaginacija smrtnika da ne posjedujeistovremeno artistički osjećaj za trenutak i strašnu fizičku predispozicijukoja to može iznijeti.
Drugi moment, a to je koncentracija, omogućuje mu da natakav način igra cijelu utakmicu. Netko se rodi s takvom moći, netko ju stekne,kod nekog ojača s godinama, a netko ju nikada ne uspije ugraditi u sebe.
Nikada se nije moglo reći da mu je ponestalo mašte.Ponestalo mu je samo uvijek snage jer se potrošio u kopanju rovova koji su gamukotrpno vodili do pobjede. Uvijek se zapravo stekao dojam u ključnimmomentima, da je bilo malo više snage i malo više vremena, Francuzi bi pali.
Sada prvi puta ima back-up! Sada prvi puta postoji netko tkomože odraditi taj rovovski dio posla jer utakmica se igra punih šezdeset minutaubitačnog ritma.
Ako je to bila Golužina premisa ucijelom ovom gorko-slatkom filmu naše reprezentacije, kada s čuđenjem gledamoulazak Ivana s klupe, onda on ipak nešto, na naše opće čuđenje, zna ostrategiji rukometa.
Ivanova fizička snaga i spremnost je nagrižena teškim iučestalim ozljeđivanjem na kojem bi mu pozavidjeli i neki stvarni ratnici. Tajrelativni manjak tjelesne spremnosti on nadoknađuje i nadograđuje inovativnošćukoja nas svakodnevno iznenađuje nečim još neviđenim ili nečim što još nijeviđeno ali je u stilu Ivana Balića.
Iz njegove igre se također iščitava da je tijekom svih ovihgodina radio na sebi, ne samo zaliječujujući svoje rane, kada se povlačio odljudi, i u tišini izborio svoje velike, možda najveće životne pobjede, za kojenije dobio medalje, već da je radio i na svojoj psihi, na svojoj unutrašnjojstabilnosti i snazi, u prijevodu, na koncentraciji koja je potrebna da bi se iizgubljena utakmica pretvorila u pobjedničku.
Kad se sve zbroji, on je sada čak bolji nego prije, ipotrebniji hrvatskoj reprezentaciji više nego ikad, ali na drugačiji način negoprije samo nekoliko godina.
Hvala Bogu na tome, jer to znači da bi nam mogao još dugopotrajati.