moram oto dobit

postajemo pičkice, teške pičice

da smo takvi bili prije 20 godina, srbi i talijani bi imali granične sporove

dajte ljudi, nek više od 1 posto populacije razvije muda

lupajte minuse, gadite me, banirajte, al dajte ljudi, ne bi iz bg arene izaša na nogama, ne bi, da bi zdravlje za pobjedu

al očito sam ja kreten, očito idealista

uzdaj se u se, i u svoje kljuse

živili hrvati i jao si ga nama

Preskočio sam od 41. do 71. stranice, nisam poslije utakmice ni išao na internet do sada, pa ne znam šta se do sada pisalo, ali evo što je meni upadalo u oči.

Prvo poluvrijeme s naše strane odličan protok lopte, ljuljaj zonu lijevo-desno dok ne pukne, a pukla je svaki put.  Također, valjda prvi put u životu, vidjeh naše kako "guraju u leđa" svaki put kad osvoje loptu, i pogotovo kad prime gol.  Srbi izjednače, režiser pokazuje gol, a kad se vrati uživo Balić, Duvnjak, Čupić već lagano joggiraju u obranu nakon vraćenog vodstva.  Reko, ajd da smo jednom našli nekog s teretnijim vanjskim igračima od nas, to je prava rijetkost.  Obrana kao takva recimo solidna, dobro preuzimanje pivota i pokrivanje linija šuta njihovim vanjskim, malo previše pouzdanja u blok i golmane.  Golmani danas Rupa-Pasjak... oni rupa, ja pas ovo, pas ono... pa lopte su KROZ njih ulazile u gol.  I kad ga pogodi u trbuh uđe u gol, za nevjerovat.  Sva sreća, i Stanić bio isti takav prvih 20 minuta, pa mi imali laganu premoć a Srbi nas ganjali.

A onda Srbi promijenili golmana, pozvao se neki time-out, ušao Balić, u obrani nastupila oseka pa od dubokih 3-2-1 do 11m počeli igrati plitkih 6-0 do 8m... do poluvremena se nekako izguralo.  Pa onda izašli Čupić i Ninčević a ušli Batinović (pogotovo je on sjeo Staniću ko as na cenera) i Horvat, a naši počeli igrati košarku u napadu, i svaki, ali svaki naš vanjski lupi loptom u pod kad ju dobije, krene kao na skok ali onda odluči da je bolje bit fauliran - Balić, Kopljar, Lacković, Duvnjak, Buntić, Bičanić, Vuković - svi do jednog tri koraka i onda loptom u pod u mjestu, a Vori ne napravi ni jedan jedini blok, pa makar i prekršajem.  A valjda ne moram objašnjavati da je to tapkanje u rukometu znak potpune nemoći, bezidejnosti, nedostatka protoka lopte - rekli bi neki i - neuigranosti.  A da ne govorim da su nakon gola skroz zaboravili nadtrčati Srbe kao u prvom poluvremenu, nego opet kao Rusi ranih osamdesetih - 4 unutra 4 van.  A Srbi stisli obranu i bacaju se naglavačke, doslovno (čelom u lakat pa makal pukla arkada, ko ju beje, ima konca i igle u svlačioni) ko da im život o tome ovisi (reko bi čovjek, "poštuju svaku loptu"), Stanić spustio roletu, a u napadu Ilić, Vujin i Čutura samo uzeli poklon naše strategije oslanjanja na blok.  Dođe na 8m i odvali, a kad im to dosadi onda samo cimnu obrvama gore, naši poleti galebe poleti u blok, on spusti loptu na zemlju i špacirgang lungo mare pa adio Mare.  Čak i Čutura koji nije vanjski šuter se prošeta od lijeve stative do desnog krila po 7-8m pa oko našeg drugog zavrne natrag do pivota, a da ga nitko ni ne pomisli makar izgurati izvan 9m, ako ga već ne zaustaviti, zagnječiti u nekakvi sendvič.

E sad, koliko god su ove stvari gore pogreška klupe, ne može im se predbacili da su gledali brod kako tone i čekali da se poskliznu pa padnu preko ograde ravno u čamac za spašavanje.  Izvrtio je Goluža, kako sam rekao gore, baš sve vanjske u drugom poluvremenu i osim Kopljaru nikome nije išlo baš ništa, pa kad je to uvidio počelo se igrati malo na krila - ali Stanić poskida... i , to je to.  Ali opet, nisu dozvolili da budemo ilustracija Einsteinove definicije ludosti (a što nam se ohoho puta znalo događati) - stalno pokušavamo istu stvar očekujući različite rezultate.

Sve u svemu - pošto smo opet ušli u polufinale, i ako smo na ovom prvenstvu dobili Kopljara, pa još dodam malo svog vječnog optimizma da kod Goluže ima prostora za napredak, i nije tako loše ovo prvenstvo.  Hebiga, znat ćemo za drugi put.

S druge strane, zadnje dvije bitne utakmice koje se prelome od 45-50. minute smo mi lagano izgubili.  A to nikako, nikako nije dobro, jer takve su do sada bile rutinski naše pobjede.