vidim, mnogi od vas/nas Hrvata su ovaj poraz sveli na "Jura promašio zicer", "Štef loše reagirao", "Pero ništa nije obranio"...i sve je to točno! neki su čak navodili "nismo se borili do zadnje kapi krvi", "nema više onog naboja" itd...meni se čini da je to dosta laičko, da ne velim pogrešno razmišljanje

nisam neki stručnjak za rukomet, ali izdvojio bi 3 problema, 3 "faze" u kojima smo podbacili:

1. sve kreće od nepozivanja najboljih igrača (već godinama)...mogu se djelomično složit sa kolumnom Packa (pomlađivanje, širok kadar itd.), ali ipak - igranje "šmrkavih" Duvnjaka, Štrleka ili Ćupića nije pomlađivanje nego - pozivanje najboljih! kvaliteta je jedini faktor koji treba biti bitan u izboru igrača, a mi se toga ne držimo! rezultat - uvlaćenje nesigurnosti i (pritajenog) nezadovoljstva

2. obrana...istina, znamo mi odigrati vrhunsku obranu, ali čini mi se da nas ubija jedna stvar...Lino Ćervar je uveo "inovaciju" (a Keta nastavlja) koja se zove "obrana bez faula"...gospodo, to u rukometu ne prolazi! pa samo pogledajte naše poraze, kako su nas dobivali Francuzi, pa i Srbi jučer? zaguše te, nedaju ti protok lopte, prekidaju akcije faulovima...a mi puštamo protivnika da se lopta do mile volje! kad sudac digne ruku, mi se odmićemo da nebi napravili faul, umjesto da radimo suprotno...zašto? zato jer nakon faula točno znaš što će protivnik napravit (pucat će) i pripremljen si (blok), a ako ih puštaš onda se otvaraju opcije za guranje na crtu, na krilo, fintu ili šut! rezultat - popiješ gol(ove) koji ti uništi samopouzdanje a "napumpa" protivnika

3. napad...godinama slušamo "na pripremama smo drilali obranu, u napadu ćemo uvijek nešto zabit na individualnu kvalitetu"...e pa gospodo, očito "individualna kvaliteta" nije dovoljna...barem ne u polufinalima ili finalima koje (češće nego ne) gubimo! nama pivot smeta u napadu (situacija jučer - Lac fintom izbaci jednog protivnika, ali mu Vori uredno dovuće svog čuvara koji ga stigne zatvorit...pa Lac širi ruke i frustracija se gomila), nemamo uigrane akcije...i to nam stalno dođe na naplatu u ključnim trenucima...što je i logično! kvalitetan protivnik digne svoju razinu obrane, a mi se u tome - ugušimo! rezultat - bacanje lopti "u kuruzu" ili golmanu u naručje (redovito su protivnički golmani heroji baš protiv nas)

kad se sve to zbroji i oduzme, dobivamo točno ovo što imamo godinama...skupinu vrhunskih pojedinaca koja nikako ne uspijeva izvući maksimum iz svojeg talenta i mogućnosti! nije Barca najbolja jer ima Messija, najbolja je jer 11 igrača igra ko jedan, prate jedni druge i shvaćaju jedni druge! naša rukometna reprezentacija često upadne u zamku igranja "1 protiv svih" ili u najboljem slučaju "2 protiv svih"...a tako - NE IDE...barem ne do zlata