Danas cijeli dan sam bio nervozan.Imao sam neki dobar predosjećaj da možemo dobit.Tijekom cijelog prvog poluvremena sam se tresao,skako,vjerovao sam da nema više one psihološke blokade i pritiska kod naših,da stvarno možemo napokon dobiti utakmicu.

Početak drugog poluvremena,dva igrača više,+ 2 imamo,prvi napad,sedmerac...

Pa čovječe je li moguće da možemo prelomiti rezultat na našu stranu i riješit utakmicu u našu korist!!! Dođe Čupić,nesiguran cijelo prvenstvo izvest sedmerac.Dobro,ajde pogodio je jedan sedmerac u utakmici,pa nije takva pegla.
Nakon što promaši sedmerac pa jedan zicer,pa drugi zicer,Danci očekivanu stignu utakmicu,jer rupa na golu Alillović ne može ništa obranit.

Povela Danska,mi promašimo još jedan napad,Danci zabiju,odu na +2 i..........TO JE TO! Postao sam ravnodušan!!
U 37. MINUTI već znaš da je gotovo i da nema psihološke snage da se vratimo u utakmicu!

Kad jedna ovakva generacija talentiranih i odličnih rukometaša mora trpit ovog degenerika Golužu na klupi,kojem će bronca biti još jedan "uspjeh" da se opet iznova,po tko zna već koji put mažu oči da smo odigrali odično prvenstvo (Sad me zaboli kurac za broncom jer mi ih je dosta).

Barem se za sudce ne moramo i ne smijemo toliko vaditi,s obzirom koilko smo ih se bojali mogli su i goree sudit.

Pohvaliti mogu jedino Zlaju Horvata kojem Čupić uzima mjesto u početnoj postavi i Sliškovića,koji će,bar se nadam,biti veliki oslonac u budućnosti!
Kopljar je pokazao da može,ali se previše boji (za večerašnju utakmicu nemam neku zamjerku njemu).Dule je isto mogao odigrat bolje,ali kad ti je zamjena Grande Joso onda se nemaš vremena niti odmorit!

Do sljedećeg prvenstva!