U natjecanju tko će više zasrat mi odnjeli pobjedu Francuzi napravili 18 grešaka a mi nemožemo **rca. Strašno Sad se tek vidi kako mi nemamo klupu, osim Buntić-Kopljar ostali nemaju zamjene, nama Mandalinić i Joso vode igru, prosječni SEHA igrači. Šta je s Vukovićem? Jebote Goluža. Ovo što smo mi odigrali drugo poluvrijeme pa to je na razini reprezentacije Australije jbt

opće više nije bitno,jer dok je Goluža tu nikakvih pomaka neće biti

Kad se sjetim da je Sulić rekao da neće igrat za reprezentaciju dok je Gologuža trener, onda mi je sve jasno. I to još kakvog igrača smo izgubili...

Gobac ako ima imalo pameti mora poterat Slafkeca više u materinu. Ako sad neće, čeka nas još jedan olimpijski ciklus u režiji Kolača. HDZ je to... 

Tako je.

Zatvarajte temu, samo cemo se vrtiti u krug.

gotovo je ovo, sad ovisimo o Poljacima i francuskom postenju.

Koffe und kolač popio još jednu lekciju.

a onom desnom vanjskom Patersu ili kak vec se najebam mile majke pada 2 puta ko da ga je snajper skinuo.

Sve dok nam lopine vode HRS tak ce se dešavat

Nemogu se oteti dojmu da naša reprezentacija, ma koliko mi bili dragi, oskudijeva s talentom. Osim krila i Duvnjaka, ostatak ekipe me uopće ne impresionira nekom sportskom inteligencijom, domišljatošću i idejom općenito. Vrlo pogodna selekcija za obrambeni dio igre; dvometraški fizikalci. Ako im je dan, a vrlo često se pogodi da je, svakog mogu zaustaviti.

Međutim napad je trom, usporen, prečesto nekakvi nerezonski šutevi s 11-12 metara. Te akcije ili nisu uigravane, ili jednostavno nisu usađene u njihov igrački mentalitet.
Ali one ne postoje, npr.  križ d.krilo-l.bek na 11 metara, krilo kao blokira između 3 i 2 ( na kraju samo natrpaju sredinu, a lopta sporom parabolom ide desno i onda usred akcije odustanu pa se Cupic vraca na poziciju). Pa to pimplanje, svako mora spustiti loptu već na prvom koraku i onda 2 puta okrenuti glavu lijevo desno, a sve to traje i trajee.

Stalno sile 1 na 1 kroz sredinu, pocinje deprimirati koliko to dosadno i sporo izgleda. To nije samo danas i nije samo kod nas, to je već jedan duži vremenski period kao posljedica selekcija od najmlađih generacija.
Rukomet postaje gladijatorski sport, a mi smo ogledni primjerak toga. Dovoljno je pogledati rukomet iz 2004. godine i 2014. godine i očigledan je pad atraktivnosti sporta.

Našima sretno u nastavku turnira, sad će im biti puno teže, ali još ima šanse.