Ako nas netko odvede u drugi krug to će biti sami igrači. Nama u rukometu treba izbornik psiholog sa jakim autoritetetom.  Koliko je protiv Bjelorusa sve dobro funkcioniralo toliko je bilo loše u tekmi sa Norveškom.
Realost ostavlja skepsu za budući rad jer u Babiću ne vidim ni sjenu jednog Oneste, Kljuna, Zovka, Červara, Vujovića.
Najgore je kad se izbornik izgubi i nezna detektirati probleme u igri. Očiti primjer toga su minute odmora u kojima Babić crtkara sljedeći napad i obranu umjesto da razdrma i motivira igrače.
Ključna će biti ispravna rotacija igrača koju je Babić radio protiv bjelorusa dobro a protiv Norveške potpuno suprotno.
Bitna je i komunikacija između stručnog stožera, igrača i izbornika tako da se zna tko što radi. Ima li dovoljno kemije u našem timu za veće dosege? Znat ćemo večeras.
Vrhunski izbornici imaju i rezervni plan u slučaju da igra u nekom segmentu ne ide kako bi trebalo kao npr. obrana, napad, formacija na -4, rotacije...
Najvažnije od svega znati reagirati pozitivno i inteligentno ovisno o situaciji na terenu. To jednostavno ili imaš u sebi ili nemaš. Kao primjer navodim najtrofejnijeg izbornika u povijesti rukometa - Onestu kojem je dovoljno par rečenica britkih i jasnih da uvjeri igrače koliko su jaki i kad ne igraju dobro.