Pratim rukomet od 2009 godine, tada sam gledao SP kada je bilo kod nas. Bila je svakakvih utakmica, od laganih to teških ponora ali ovo je jedna od najinfarktnijih utakmica ikada. Svaka čast momcima, trebalo je izdržati dva produžetka, pokazali smo ogroman karakter.
Duvnjaku trebamo dati nagradu za heroja Hrvatske. Iako nije više toliko dobar u napadu, danas nas je povukao kao pravi kapetan, kao Modrić u nogometu i zaslužuje respekt od svih nas.
Šego nas je spasio u ključnim trenucima i iako ima manje obrana od Bergeruda, njegove su bile u pravom trenutku. Ostali su isto dali sve od sebe, istina da Kara nije bio na razini, ali da nije bilo njega, mi ne sada bili ovdje tako da mislim da mu ne smijemo zamjerati.
Sada se trebamo dobro odmoriti i pripremiti za finale gdje se nadam da nas čeka Slovenija pa da se igra Balkanski derbi usred Švedske.
P..S. Suci, bez komentara, ali tko ih šljivi, nisu uspjeli u naumu.
Samo jednu želju imam, moj živote ludi, da mi Jadran prvak bude, Poreč da poludi.
